INTERVJU DANA "Predsjednik Liberalne stranke BiH i poslanik u drzavnom parlamentu prilicno je iznenadio domacu javnost svojim odlaskom iz Federalne vlade premijera Bicakcica. Samo za Dane Kadic objasnjava razloge demisije, analizira poziciju i opoziciju, uvjerljivo brani specijalni status za Brcko... Dotice se i ujedinjenja na bosanskoj ljevici, ogranicavajuci domet Beslagicevog i Lagumdzijinog "ujedinjenog kraljevstva". Za najnovije dogadjaje u Republici Srpskoj tvrdi: Poplasen igra sjajnu igru instaliranja Republike Srpske kao vazne drzave! Razgovarao: Nerzuk CURAK OD VALTER DO NASIH DANA DANI: Zasto Rasim Kadic vise nije ministar u Vladi Federacije? Licni izbor ili ste dobili otkaz? KADIC: Prvo moram reci da sam ja imao jedan tezak resor i da nije nimalo jednostavno dvije godine izdrzati na takvom mjestu. Onima koji u ovakvoj situaciji mogu duze od dvije godine izdrzati takve resore, ja zaista cestitam. Mozda sam ja premlad da bih tako dugo mogao da izdrzavam te teske resore, jer oni na mene uticu: i na zdravlje i na porodicu i na sve druge stvari. Mislim da sam donio dobru licnu odluku. Donesena je odmah nakon izbora, u stranci su je znali u oktobru. Moram reci da sam imao i neku internu raspravu u stranci u kojoj je vecina ljudi podrzala moju odluku. Bilo je i onih koji su se protivili tome. Odluka je motivirana bitno promijenjenim okolnostima izmedju vremena kada sam postajao ministar i sadasnjeg vremena kada sam napustao ministarsku poziciju. Tada nismo imali ni jednog poslanika ni u jednom lokalnom, kantonalnon ili drzavnom parlamentu, a danas, tri godine poslije, imamo poslanike u vecini opcina Federacije, u oba entitetska parlamenta, u svim kantonalnim i u drzavnom parlamentu. Dakle, moja motivacija je bila da oslobodim prostor za druge ljude u stranci i da, s jedne strane, pojacam neku vrstu unutrasnje stranacke konkurencije, a s druge, da se posvetim opcim politickim temama, za sto, cini mi se, imam vise senzibiliteta. Konkretno govoreci, izmedju varijante ostati ministar ili otici, ja sam prihvatio ovu drugu, jer da sam ostao ministar, ili bih pogrubio ili bih poludio. Mislim da sam napravio dobar izbor. DANI: Sta je premijer Bicakcic kazao na tu odluku? KADIC: Sa premijerom Bicakcicem imao sam korektnu saradnju. Ono sto je dobro kod njega je to sto je veliki radnik. Zna se i naljutiti ali i brzo odljutiti, jer je dnevni tempo posla zestok pa je i komunikacija zestoka. Mislim da mu nije bilo bas svejedno. Cak mi je, ovo jos nisam nikom rekao, onako povjerljivo kazao da mu nije bilo drago sto odlazim. Uoci samog formiranja nove vlade jos me je posljednji put zvao i pitao: je li ti ostajes pri odluci, ili si promijenio misljenje? Nije mu bas bilo drago sto nisam promijenio misljenje. Mozda mi je pomalo zamjerio zbog odlaska, iako mislim da sam ga ubijedio u opravdanost razloga. Ono sto zelim da kazem je da se Liberalna stranka potrudila da zamjena bude na nivou prethodnika i da cemo nastojati da to ministarstvo, koje je jos u nasim rukama, ne bude tacka na koju ce drugi imati zamjerke. DANI: Ali su na vasu adresu stizale zamjerke od vaninstitucionalnih grupa i pojedinaca koji su, mimo sistema, postajali sampioni povratka. Naprimjer, Fadil Banjanovic? KADIC: Problem nije bio ni u meni ni u Vladi Federacije. Problem je bio u opcoj politickoj situaciji i medjunarodnoj zajednici. Konkretno, kada je u pitanju Fadil Banjanovic, koji je veliki radnik i borac za povratak, reci cu vam gdje lezi problem. Cinjenica je da je teritorij na koji je on zelio da se vrati, dakle istocna Bosna, u '97. i '98. bio najtezi za povratak zahvaljujuci izbornim pobjedama SDS-a i radikala. Medjunarodna zajednica, upravo zbog takve politicke situacije, nije uvrstila istocnu Bosnu u prioritete za povratak i to je nas limitiralo. Ti limiti su medju nama stvorili odredjene tenzije u kojima ni Fadil ni ja nismo krivi. Mnogo bolje nam je isao povratak u druge regije, mada je sve to bilo ogranicenog karaktera. Nadam se da je ova godina ta u kojoj ce se otvoriti proces povratka i u kojoj ce biti manje razloga za nezadovoljstvo Podrinjaca, koje je opravdano, jer su oni prvi i najbrutalnije protjerani, a najteze im se vracati u poslijeratnom periodu. Oslobadjanje od privilegija DANI: Vi ste dugo vremena bili prepoznatljivi opozicioni politicar, a onda ste sve uprskali i usli u koaliciju sa SDA da bi nedavno ipak bagatelisali unosnu ministarsku funkciju. Kako to izgleda ostati bez privilegija? KADIC: Moram reci da mi nije bas drago sto sam na red za intervju Dana dosao nakon Semezdina (Mehmedinovica, op. a.). DANI: Zasto? KADIC: Pa, recimo, zato sto on ima onu jaku pricu sa ogranicenom upotrebom rijeci. Ali, kad smo vec kod toga: ako je Semezdin bio u stanju da pere auta i da toci benzin u Americi, dakle, ako je covjek koji je ovdje u nekom vremenu, uz rahmetli Karima Zaimovica i neke druge, postao kultni covjek, jedna od jakih faca ovoga grada, zasto bi onda meni bilo tesko da se naviknem na neki zivot kojim sam i prije zivio? Mozda ce izgledati malo smijesno, ali ja sam bicikl kupio tek u 21. godini zivota, od novca koji sam zaradio vrseci popis stanovnistva '81. godine, ali, isto tako, znam da ponekad ljudi svu kolicinu ministrovanja shvate kao neku vrstu licnih privilegija. Ako sam svojim odlaskom, svjesnim odricanjem od nekih nesumnjivih privilegija koje sam imao, koje mozda jos uvijek imam po nekom principu, barem nekome pokazao da se moze otici i onda kada je produzenje mandata izvjesno, onda ce mi biti drago. DANI: Koja je pozicija lagodnija: ministar ili aktivni predsjednik stranke? KADIC: Najkrace receno, dok sam bio u Vladi, moram reci da sam, bez obzira na izuzetno tezak posao, ili bas zbog toga, uglavnom gledao satelitski program. Sada, kad sam izasao iz Vlade, ponovo sam se vratio na domace programe. Za dvije godine ministrovanja ja sam usavrsio engleski zato sto sam gledao CNN i Sky News, pomalo Eurosport, bjezao sam od 99, OBN-a, BHT-a i ostalih programa. Sad se opet pomalo vracam, ponekad na "Esmeralde", ponekad na ozbiljne emisije. DANI: Hocete li malo, dugo ili zauvijek ostati u koaliciji sa SDA? KADIC: Nista u politici nije zauvijek. Koalicija je u ovom trenutku cvrsta struktura koja nema cvrste oblike upravljanja. To je, dakle, jedna cudna pozicija, mozda naoko izgleda labilnom, stalno se nesto ljulja, ali dosta cvrsto stoji zato sto su historijske okolnosti jos uvijek takve da nema dovoljno elemenata za neke bitne dramaticne preokrete u politickom zivotu Bosne i Hercegovine. Uz taj limit ne treba zaboraviti ni da su potpisnici Daytona jos uvijek zivi i, dok je to tako, vjerovatno nece biti spektakularnih promjena u narednom periodu. DANI: Dakle, dok su zivi Milosevic, Tudjman i Izetbegovic, mozemo ocekivati status quo? KADIC: Moja ocjena se prvenstveno odnosi na susjede, mada mozemo ocekivati i promjene u Bosni i Hercegovini. Svako politicki pismen zna da su Bosna za vrijeme Izetbegovica i Bosna nakon Izetbegovica dvije price. Svi oni koji politicki misle o Bosni i Hercegovini svjesni su te cinjenice, ali u ovom trenutku mislim da je nepotrebno prejudicirati bilo koje rjesenje. Vjerovatno ce doci do pojave nekih drugih politickih orijentacija i drugacijeg organizovanja. Ostaje da vidimo sta ce se desiti. Tu se nista ne moze predvidjeti. Prelazni period DANI: Pozicija SDA slabi, a pozicija i ugled ljevice raste. Vi bas niste odusevljeni bosanskim lijevim politickim spektrom? KADIC: Meni je malo cudno reci, ali u zadnje vrijeme najvece puhanje u krila ljevice ucinio je sam Izetbegovic, proglasavajuci svoja zivotna nacela socijaldemokratskim. Medjutim, pitanje je jesu li oni koji sebe zovu socijaldemokratima bas to, kao sto je pravo pitanje i jesmo li mi liberali. Oni sto se nazivaju socijaldemokratima nemaju ekskluzivno pravo na takvo politicko ubjedjenje. Meni se najvaznijim cini kazati da politicke razlike u Bosni i Hercegovini ne idu iz politickih stranaka, nego kroz politicke stranke, sto potvrdjuje moj prethodni stav. U Bosni i Hercegovini jos nije doslo do neke vrste dugorocnijeg i stabilnijeg koncepta politickog organiziranja u evropskom smislu. Sve je ovdje jos neka vrsta prelaznog perioda. Sjetite se samo koliko je napravljeno stranaka iz SDA: MBO, Stranka za BiH, na neki nacin i LBO, pa DNZ... Ocito je da proces politickog organiziranja nije jednosmjeran. Ne ide se, uslovno receno, samo iz desna prema lijevo, nego je proces visesmjeran pa se ide i iz ljevice prema centru i desnim opcijama. U periodu pred nama vjerovatno ce biti prelazaka vise ili manje znacajnih ljudi iz jedne stranke u drugu... DANI: Sta mislite o ujedinjenju ljevice? KADIC: Svojevremeno je Ante Markovic napravio neuspjesni izlet koji je umjesto u reformizmu na mnogim elementima zavrsio u cetnistvu. Ono sto je ostalo od reformizma a sto bi se moglo nazvati nekom vrstom beslagicevske opcije, nakon izvjesnog je vremena, i to mu zaista treba cestitati, ugasilo neke moguce sujete i vratilo se, mozda je to malo pregrubo, udruzilo se, ujedinilo se sa nekom strukturom koja se ipak pokazala kao matica koja je drzala neku vrstu kontinuiteta. Medjutim, to je ogranicena stvar. Udruzivanje ljevice, kako se to sad pompezno naziva u Bosni i Hercegovini, tek je takozvano regionalno udruzivanje ljevice koje jos nije zahvatilo ni sve prostore Federacije, a kamoli cijele Bosne i Hercegovine. Prica o politickom udruzivanju ljevice ili bilo koje druge grupacije na podrucju cijele Bosne i Hercegovine je mnogo teza prica koja nas ocekuje nego sto to u ovom trenutku izgleda udruzivanje SDP-a i Socijaldemokrata. To ce biti i mnogo riskantniji potez koji uopce ne mora da se ostvari. Ali to jeste politicki izazov pred kojim dvojac Lagumdzija - Beslagic ne bi smio da stane, jer u protivnom postavlja se pitanje koliki je domet tog pompezno najavljivanog ujedinjenja ljevice. To je ipak ujedinjavanje sa ogranicenim dejstvom, ali, nesumnjivo, vrlo pozeljno u ovom historijskom momentu. Tacka stabilnosti DANI: Kada bi, eventualno, SDA stala iza mandatara Vlade Republike Srpske, koji ima podrsku SDS-a i radikala, da li biste ostali u CD Koaliciji? KADIC: Odgovor je vrlo jednostavan: ne bih. Previse je kondenzovanog historijskog pamcenja o tome sta je u posljednjih sest godina od strane SDS-a ucinjeno u Bosni i Hercegovini da bih ja, kada bi se ponudila i najsvjetlija vrata i najsvjetliji ustupci Bosni i Hercegovini, mogao tako brzo da to zaboravim i da na neki nacin stanem iza takvog koncepta. Dakle, odgovor je ne, bez obzira na sve, bez obzira na cijenu koja bi se mogla dobiti. DANI: Brcko? KADIC: Brcko nije samo pitanje povratka izbjeglica, Brcko je jedna od tacaka regionalne stabilnosti na Balkanu. Neka vrsta pravilnog i pravednog rjesenja Brckog sa medjunarodnom supervizijom tog rjesenja i njegove implementacije, moze predstavljati dugorocnu tacku politickog omeksavanja izmedju Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i unutar Bosne i Hercegovine. Mislim da su SAD toga svjesne. Dakle, Brcko ceka rjesenje jer jos uvijek nisu zrele sve okolnosti da bi se to rjesenje moglo donijeti, jer nama treba rjesenje koje ce ici ka mirenju i pomirenju, a ne ono koje ce biti uzrok nekog novog rata na Balkanu. U takvoj situaciji postoji jaka argumentacija koja kaze da, ako Brcko pripadne Federaciji, postoji problem i poruka da bi Bosna mogla biti podijeljena. S druge strane, ako Brcko pripadne Republici Srpskoj, onda ce i Banja Luka, kao najumjereniji grad Republike Srpske, mnogo vise vjerovati da je Beograd glavni grad njihove zemlje a ne Sarajevo. Postoji i historijsko iskustvo. I Srbi iz Knina su imali teritorijalni kontinuitet sa Beogradom, ali sada ih vise nema u Kninu. Sve su prilike, medjutim, da Brcko mora imati dva krucijalna elementa. DANI: Koja? KADIC: Prvi element je da nacionalna struktura teritorije Brckog mora biti izbalansirana na bazi, recimo, kombinacije popisa stanovnistva iz '91, koji je, vjerovatno, nemoguce vratiti, i neke vrste kasnijeg stanja, ali ne nikako na konceptu da jedan narod na toj teritoriji ima, recimo, preko 90 posto stanovnistva, vlasnistva itd. Dakle, otvorenijim povratkom stanovnistva nacionalna struktura mora biti izbalansirana tako da, bez obzira koje rjesenje bude za Brcko, sam taj teritorij na mikroplanu moze zadovoljavati potrebu za medjusobnom komunikacijom. Da bismo do toga dosli, neko u medjunarodnoj zajednici, supervizor Farrand, a to je drugi element, mora ponistiti odluke lokalne vlade Brckog o dodjeli 2.000 placeva za doseljenike u Brcko. Onako kako su Amerikanci u pregovorima izmedju Natanjahua i Arafata mir za Bliski istok kupovali odustajanjem Natanjahua da gradi naseljenicka naselja za Jevreje na palestinskoj zemlji, tako ovdje Amerikanci moraju mir u Brckom kupovati time da Dodiku jasno kazu da se ta odluka mora ponistiti. Nakon toga arbitrazna odluka za Brcko ce sama po sebi stvoriti atmosferu pomirenja i tolerancije. Ona u tom slucaju vjerovatno ne moze biti nikako drugacija nego specijalni status za Brcko u vidu nekog distrikta kojim bi kombinirano, za prvo vrijeme, upravljali Vijece ministara Bosne i Hercegovine i vlast medjunarodne zajednice, sa postepenim prelazom pod upravljanje Bosne i Hercegovine. U tom slucaju mi imamo Brcko koje moze biti u narednim godinama tacka stabilnosti, a ne tacka novih sukoba i podjela. Zaboravljeni parlament DANI: Poslanik ste u drzavnom parlamentu. Ta zakonodavna institucija nije jos dobacila ni do najobicnije pricaonice? KADIC: Nakon Daytona najnepopularnije je bilo nesto sto je zajednicko. Mnogo je lakse razvaljivati nego graditi. Nakon Daytona postoje takozvane izvrsne funkcije jakih ovlastenja. To su Predsjednistvo i Vijece ministara, koji su, ja bih rekao, neka vrsta drzavne inkarnacije. Svi smo pomalo zaboravili na drzavni parlament. Pojednostavljeno cu objasniti: nastojanja Silajdzica kao predsjedavajuceg Vijeca ministara za ocuvanjem Bosne i Hercegovine i njenih funkcija smatrale su se krajnjom mogucnoscu Bosne i Hercegovine. Pri tome se zaboravljalo da je drzavni parlament jedne zemlje neka vrsta njene samobitnosti. Ja sam bio clan onog drzavnog parlamenta prije rata i sada sam clan ovog drzavnog parlamenta. Ovo govorim, jednostavno, zbog medijske marginalizacije drzavnih institucija, pogotovo Parlamenta Bosne i Hercegovine. Predsjednistvo i Vijece ministara su, prakticno, potpuno preuzeli ingerencije centralne drzave. Mi se svi tek od ovog novog mandata pomalo vracamo u drzavni parlament. Moram reci da sam vrlo ohrabren stavom Visokog predstavnika gospodina Westendorpa, koji nam je uputio jedno pismo u kojem jasno kaze da ocekuje od drzavnog parlamenta da postane ono sto u svakoj normalnoj drzavi treba da jeste. Nazalost, drzavni parlament se bira na jedan specifican nacin, iz oba entiteta. To unaprijed, na neki nacin, limitira autonomne politicke mogucnosti i to je politicki izazov za novi izborni zakon. Na zadnjoj sjednici Predstavnickog doma Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine (sam njegov naziv je komplikovan da bi se zapamtio) poslanici Srbi iz Republike Srpske su ga poceli nazivati Predstavnicko vijece Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine, sto meni pomalo lici na neku vrstu daljeg razvodnjavanja drzavnog parlamenta. U takvoj situaciji, a pogotovo ako se ima u vidu da sam drzavni parlament nije ustrojen, da mu Srbi jos uvijek osporavaju sjediste, da tek treba ustrojavati sluzbe itd., dosta tesko je nesto napraviti. Ali, nekoliko ubrzanih sjednica (pazite, mi smo za dva mjeseca imali tri ili cetiri sjednice, mozda za cijeli protekli mandat nije bilo toliko) pokazuje da ce drzavni parlament sve vise dobijati na znacaju. Njega ohrabruje Madridska konferencija, i ako nesto zaista zelim u ovom trenutku, to je da ovaj parlament profunkcionise kao neka vrsta trece poluge vlasti u Bosni i Hercegovini. DANI: Rekao bih da se gospodin Halid Genjac kolosalno ne snalazi kao predsjedavajuci drzavnog parlamenta. Imam informacije da ste jedno vrijeme bili u igri za to mjesto, sto bi, imajuci u vidu Vase politicko iskustvo, za sami rad Visokog doma mozda bilo bolje rjesenje? KADIC: Sto se mene licno tice, moram reci da je bilo nekih kombinacija o predsjedavajucem u tom domu, ali, iskreno receno, onog momenta kada sam dobio odredjene sugestije, kada su stigla neka saputanja da bi moj izbor na tu funkciju mogao za Liberalnu stranku zatvoriti mjesto federalnog ministra, koje smo imali potpisano unutar Koalicije, ja sam odustao od te svoje kandidature a u korist federalnog ministra kojeg smo kasnije dobili. (Aktuelni ministar za izbjeglice, rad i socijalnu politiku Sulejman Garib je clan Kadiceve stranke, op. a.) DANI: Nije li posljednja sjednica Narodne skupstine Republike Srpske pokazala da je u BiH na sceni, kako to generalizatorski kaze gospodin Schumacher, "najcrnje doba parlamentarizma"? KADIC: Onima koji su sve ovo izveli da bi sve zakomplicirali, covjek mora cestitati. Dati mandat Kalinicu, a ovaj ga vrati nakon cetrdeset dana, sat prije isteka zakonskog roka, onda odigrati ovu sjajnu igru sa Miljusem, koji je, jednostavno, sve u Bosni i Hercegovini i u medjunarodnoj zajednici izbacio bar malo iz lezista, a ponovo nemati rjesenje, jeste vec stvar koja meni govori o necemu drugom. Nazalost, cini mi se, mozda cu ja biti prvi koji ce to reci, da Poplasen igra sjajnu igru instaliranja Republike Srpske kao vazne drzave. On ovom igrom oko mandatara stvara situaciju da mu, recimo, u jednom danu nekoliko puta dolaze sve vazne medjunarodne face u ovoj zemlji, a da istovremeno na sjednicu, recimo, Parlamenta Federacije, kad je birana Vlada Federacije, nesto se ne sjecam da je iko od medjunarodnih predstavnika izdrzao duze od 15 minuta. Dakle, instaliranje Republike Srpske kao drzave, u pravom smislu te rijeci, cak i na vjestacki nacin, forsirajuci neku vrstu parlamentarne krize, skriveni je adut Nikole Poplasena, jer je ocito da niko nece pomjeriti granice Republike Srpske. Nema sta izgubiti. On samo od necega sto ne bi smjelo biti tako vrijedno postaje supervrijedan. Nisam bas siguran da ce medjunarodna zajednica znati i imati nacina da to nekada kazni ili sankcionise. OD VALTER DO NASIH DANA KADIC: Znate kad sam bio najvise ljut na Dane? DANI: Ne znam? KADIC: Potpuno je marginalno, ali meni je uzasno vazno. Nisam ja bio ljut na Dane kad sam dobijao minuse u Barometru, boze sacuvaj, nego sam bio ljut kada je Jasmin Durakovic u Leksikonu bosanskog duha pod slovom "V" spomenuo list Valter a nije spomenuo da sam ja bio glavni urednik tog Valtera. Causevic je bio odgovorni urednik. Valter je imao sjajnu ekipu novinara, a ja sam tada postao glavni urednik vjerovatno zato sto sam u politickom smislu vec bio dovoljno alternativan. Pazite, novine ostaju zauvijek. Za dvije hiljade godina neko ce izlistati Dane na nekom CD-u, ili na nekoj modernijoj varijanti, i nece saznati da sam ja bio glavni urednik Valtera. To, iako pretpostavljam da se jednostavno radi o Jasminovom previdu, naprosto mi je zasmetalo. DANI: Je li Vam jos sta zasmetalo? KADIC: Mislim da ste, iako superdemokraticni i otvoreni, ipak malo jednostrani. Ja sam, recimo, imao "srecu" da sam, u doba kada sam imao najbolje rezultate u povratku ljudi, dobio cusku u Barometru zbog Stoca u kome sam gotovo trebao da izgubim glavu, pa ni to nije bilo dovoljno. Volio bih da, iako se to znalo sa Izetbegovicem desavati, ali sa nekim drugima se nikada nije desavalo, da i oni dobiju zvjezdicu, a ne da su uvijek negativci. DANI: Kako ti se svidjela naslovna strana prethodnog broja Dana? KADIC: Pala mi je na um jedna teza na koju se vi necete naljutiti. Ovo je cisto teorijsko razmisljanje i svaka slicnost sa dogadjajima je potpuno slucajna. Pod pretpostavkom da lice sa naslovne strane prethodnog broja postane pozicija u nekom vremenu koje predstoji, da li bi dvije godine nakon toga, glavni i odgovorni urednik Ljiljana dobio Nagradu "Olof Palme" kao nezavisni novinar u Bosni i Hercegovini?