WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us Hrvati u Americi Poglavlje XIII Knjizevnost Hrvata u Americi Od vremena kad su Hrvati zapoceli svoj masovni odlazak u Novi svijet, hrvatski pjesnici, ganuti tragicnim egzodusom svojih sunarodnjaka, poetski su izrazavali svoju sucut prema iseljenicima. Jedan od prvih koji je napisao pjesmu o iseljenistvu bio je hrvatski pjesnik Jovan Hranilovic, grkokatolicki svecenik koji je bio potresen iseljavanjem svojih ljudi sa Zumberka. On je 1890-ih napisao Povratak iz tudjine, pjesmu o povratku jednog iseljenika. Djuro Arnold, Antun Gustav Matos i Silvije Strahimir Kranjcevic, ugledni hrvatski pjesnici napisali su pjesmu jednakog naslova - Iseljenik.**//1 Matos, koji je i sam mnogo godina zivio kao prognanik u Francuskoj i drugdje, mogao je dobro proniknuti u sudbinu hrvatskog iseljenika. On je 1906. godine izjavio: "Amerika je danas glavni cimbenik u stvaranju hrvatske demokracije."**//2 Fran Galovic u svojoj lijepoj pjesmi engleskog naslove Childe Harold opisuje odlazak jednog iseljenika. Ali nitko osjecajnije od Dragutina Domjanica nije mogao izraziti tragediju emigracije. Iseljenikova molitva objavljena je u "Kolu", Zagreb, 1910.; Na kolodvoru i U rudniku najveci su Domjanicevi doprinosi problemu iseljavanja. Njegova pjesma U rudniku klasicna je pjesma, objavljena u stotinama izdanja, koja opisuje tragicnu smrt nepoznatoga hrvatskog rudara u americkom rudniku. Suvremeni pjesnici Ivo Lendic, Vlado Vlaisavljevic, Gustav Krklec i mnogi drugi takodjer su napisali brojne pjesme s temom iseljavanja. Drago Gervais u svojoj pjesmi Bog, domovina na istarskom dijalektu citira rijeci iseljenika na odlasku, rijeci koje su jednako tako mogle izgovarati tisuce Hrvata na odlasku u Ameriku. Ono sto njega najvise muci jest cinjenica da ce biti pokopan u tudjoj zemlji. Bog, domovina. Gren kruha po belen svete iskat, zac su ovde mi ga zeli, i gren pravicu po svete iskat, zac su ovde mi ju zeli. Bog, domovina. V noci kako tat te moran pustit, po sumicah moran bezat, i te za vaveki moran pustit, vu tujoj zemlje cu lezat.**//3 Ivo Smoljan, koji je mnogo pisao o iseljenicima u publikacijama Matice iseljenika u Zagrebu, objavio je godine 1980. vrijednu knjigu Hrvatski Odisej : Antologija hrvatske poezije o iseljenistvu od 15. stoljeca do danas (izd. Matica iseljenika Hrvatske, 352 str.). Od vremena Marka Marulica do danas pjesnici i pisci govorili su o iseljavanju Hrvata. Ante Tresic Pavicic, poznati pisac i pjesnik, naziva svoje sunarodnjake u Americi izgubljenom bracom i najdramaticnijim rijecima zahtijeva od njih da se vrate u domovinu. Stjepan Radic ponavlja isti poziv u svojoj pjesmi Pozdrav, uvjeravajuci iseljenike da svi u Hrvatskoj ocekuju njihov povratak. Ta je tema cesta u hrvatskoj knjizevnosti i novinstvu. I suvremeni hrvatski pjesnici bave se tom problematikom. Tako Tin Ujevic u svojoj pjesmi Pomorci drevne hrvatske robove na venecijanskim galijama usporedjuje s Hrvatima koji danas rade u Kaliforniji.**//4 Brojni danasnji hrvatski pjesnici takodjer se bave tematikom iseljavanja. Vecinu njih Smoljan je uvrstio u svoju Antologiju. Hrvatska izvjesca o Americi Iz Hrvatske je dosta znatizeljnika otislo u Ameriku. Posjetili su zemlju, neki su ondje na neko vrijeme nastanili i onda, nakon povratka u Europu, objavljivali clanke, knjige ili analize svojih dojmova o americkoj sceni ili, specificnije, o zivotu hrvatskih iseljenika u toj zemlji. Postoji prilicno opsezna hrvatska knjizevnost o Americi i Amerikancima. Za iseljenike su objavljeni mnogi rjecnici, engleske gramatike i razlicite brosure s informacijama o americkim zakonima i ustavu, povijesti i zivotu u hrvatskim kolonijama u Americi. Ante Radic je kao dobar pisac buducim iseljenicima prikazao Ameriku na osnovi informacija koje je prikupio iz knjiga o americkoj povijesti te objavljujuci clanke na tu temu u svom glasilu "Dom". To su bili iznimno originalni clanci na pocetku ovog stoljeca. Oni nisu samo donosili podatke o toj zemlji i njezinu demokratskom ustroju, vec su ujedno upucivali hrvatskog seljaka u nove i njemu strane nacine zivota u slobodnoj i demokratskoj zemlji. Vec 1902. godine u Zagrebu se pojavio Adresar s imenima Hrvata koji su zivjeli u Americi. Ubrzo nakon toga jedan je povratnik napisao knjigu u kojoj je opisao uvjete zivota u toj zemlji, s preporukama o tome tko bi trebao iseliti.**//5 Dosad najbolji opis hrvatskih iseljenika i njihovih kolonija u Americi dao je Ante Tresic Pavicic u svojoj knjizi Od Atlantika do Pacifika.; Zivot Hrvata u Sjevernoj Americi: Putopisna, estetska, ekonomska i politicka posmatranja, Zagreb, Dionicka tiskara, 1907. U njoj opisuje svoj posjet toj zemlji 1904. godine. Tom je knjigom hrvatskim citateljima dao dobru drustvenu, kulturnu, gospodarsku i politicku analizu te zemlje i njezinih stanovnika. Kao vrstan pisac, Tresic Pavicic je dao Hrvatima i dobro knjizevno djelo, vrlo vazno svjedocanstvo o Hrvatima u Americi. Ivan Lupis Vukic, jos jedan povratnik koji je nakon Prvoga svjetskog rata ponovno posjetio Ameriku, takodjer je napisao knjigu o hrvatskim iseljenicima. Hrvatski slikari Vlaho Bukovac i Oton Ivekovic opisali su u svojim memoarima dojmove sto su ih skupili dok su zivjeli i stvarali u Sjedinjenim Drzavama. Najbolju gramatiku engleskog jezika objavljenu u hrvatskom tisku, kao i rjecnik, napisao je Aleksandar Lochmer 1911. godine. Hrvatski su se iseljenici dugo koristili tom gramatikom. Ona istodobno sadrzi korisne i dobro odabrane informacije o Sjedinjenim Drzavama.**//6 U Zagrebu je cak tiskan roman, prijevod s njemackoga, koji govori o avanturama europskih iseljenika u Novom svijetu. Jedino knjizevno djelo koje je objavljeno u Zagrebu u posebnoj nakladi za americke Hrvate bila je knjiga kratkih prica, koja je, cini se, rezultat spoznaje o nedostatku prikladnih knjiga za iseljenike.**//7 Godine 1921. objavljena je knjiga o Americi koju je napisao anonimni hrvatski pisac; ona se na samo sedamdeset stranica bavi iskljucivo opisom te zemlje i njezina je knjizevna vrijednost neznatna. "Amerika je slobodna; Amerika je najljepsa, najbolja i najveca zemlja na svijetu", kaze autor na pocetku tog svog djela. Zatim nastavlja opisom otoka Ellisa, te povijesne stanice milijuna useljenika. Nakon toga opisuje americki nacin zivota, politiku, socijalne uvjete i tisak te odaje priznanje Uptonu Sinclairu, glasovitom americkom piscu koji je u svom klasicnom djelu The Jungle (Dzungla) dramaticno opisao tezak zivot useljenika u Chicagu.**//8 Dva hrvatska politicara - Franko Potocnjak i Hinko Hinkovic, koji su tijekom Prvoga svjetskog rata proveli nekoliko mjeseci u Americi, bili su vrlo zadivljeni tom zemljom. Kasnije su je slavili u svojim knjigama sjecanja objavljenim u Hrvatskoj.**//9 Americki se dojmovi dr. Hinkovica svojom kvalitetom i stilom mogu usporediti s knjigom Tresica Pavicica. On detaljno raspravlja o americkim prilikama, biljezeci i svoje susrete s uglednim Hrvatima poput velikog prosvjetara Suzalla i diveci se njihovoj asimilaciji i doprinosu americkom zivotu. Mjesecni casopis "Matica", sto ga objavljuje drzavna ustanova danasnje Republike Hrvatske u Zagrebu - Hrvatska matica iseljenika, i almanah istog naslova, posljednjih su godina veliku pozornost pridali iseljenicima. Stotine je pjesama, clanaka i izvjesca objavljeno upravo o iseljenicima u Americi. Matica istodobno promice organiziranje posjeta iseljenika staroj domovini. Zahvaljujuci Maticinim nastojanjima, nekoliko je povratnika objavilo knjige svojih dojmova o Americi. Ta nakladnicka djelatnost Hrvatske matice iseljenika i danas se nastavlja. Mjesecnik "Matica" je hvale vrijedan, o cemu ce biti rijeci na kraju knjige. Americki pisci o Hrvatskoj i Hrvatima Americki knjizevni stvaraoci i povjesnicari pisali su o Hrvatskoj, Hrvatima i hrvatskim iseljenicima. Emily G. Balch, Jack London, Edward A. Steiner, Dorothea Orr i Richard Pattee, da spomenemo samo neke, napisali su knjige ili clanke o Hrvatima. U The Case of Cardinal Aloysius Stepinac Richard Pattee takodjer opisuje proslost i sadasnjost hrvatskih zemalja i naroda.**//10 Najbolji putopis o Hrvatskoj, ukljucivsi i zanimljive detalje o zivotu povratnika iz Amerike, kako smo vec naveli, napisala je Dorothea Orr 1930-ih godina.**//11 Detaljima su osobito bogata dva poglavlja koja se bave povratnicima - Americki ratni veteran i Americki imigranti. Kad je napustala Hrvatsku, D. Orr je izjavila da joj je zao "sto je Hrvatska bila u nasoj krvi, sa sarolikoscu svojih boja, beskrajnim zavojitim putovima, ljubicastim sjenama svojih planina i zivotom svojih vitalnih seljaka".**//12 U poslijeratnim godinama Hrvatska je privlacila milijune stranih turista. Nitko u Americi nije toliko napisao o Hrvatskoj, o njezinim ljudima i iseljenicima kao pokojni Louis Adamic. U gotovo svakoj njegovoj knjizi, te u mnogim kratkim pricama i clancima, Adamic je govorio o Hrvatskoj i Hrvatima s vise ili manje razumijevanja, najcesce objektivno, i vrlo cesto s mnogo simpatije i divljenja. Adamic je osobno dobro poznavao mnoge hrvatske umjetnike, pisce i javne osobe. Cak i u svojim ranim kratkim pricama Adamic spominje hrvatske iseljenike, kao sto to cini i u svojoj autobiografiji Smijuci se u dzungli; ta je knjiga, kao i njegovo prvo djelo Dinamit, prevedena s engleskoga. Obje je knjige izdala naklada Binoza iz Zagreba. The Native's Return, mozda najbolje djelo tog Amerikanca slovenskog podrijetla, objavljeno je nakon posjeta Sloveniji, Hrvatskoj i ostalim dijelovima Jugoslavije za vrijeme diktature. Ono detaljno oslikava Hrvatsku, u kojoj se Adamic susreo s mnogim svojim prijateljima i upoznao brojne ljude. Bestseler u Americi, ta je knjiga ujedno bila Adamicev prosvjed protiv diktature i terora u Hrvatskoj. Istim problemom autor se bavi i u svojoj brosuri The Struggle (Borba). Mjesto zbivanja u knjizi The Cradle of Life nalazi se u Hrvatskoj, a prica govori o mladim danima hrvatskog slikara Maksa Vanke. U mnogim dijelovima knjige My America Adamic takodjer raspravlja o hrvatskim doseljenicima. Njegova kratka prica Woman from Croatia najprije se pojavila u "Saturday Evening Postu", a kasnije je objavljena pod naslovom Manda Evanich iz Hrvatske u njegovoj knjizi From Many Lands (Iz mnogih zemalja). What's Your Name?, Two-Way Passage, My Native Land i The Eagle and the Roots takodjer se djelomicno bave Hrvatskom i hrvatskim doseljenicima. Potrebno je reci da se posljednje dvije knjige ne mogu smatrati knjizevnim djelima jer im nedostaje umjetnicka kvaliteta njegovih prijasnjih djela. Adamic je obradio temu iseljenistva pod dojmom ogorcenosti nacinom na koji su americki povjesnicari dotad zanemarivali ulogu neanglosaksonaca. Medjutim, njegova je odlika bila i to sto je bio analiticar iseljenistva i promicatelj shvacanja Amerike kao "nacije nacija", ideje koju je preuzeo od Walta Whitmana. Slovenac po rodjenju, mnogo je pisao o svojoj domovini, slaveci Sloveniju u americkoj knjizevnosti; uistinu, prije njegove pojave u knjizevnosti malo je Amerikanaca znalo gdje je Slovenija i tko su Slovenci. Na isti nacin priblizio je Amerikancima Hrvatsku i Hrvate, a u dobrohotnim detaljima njegovih napisa ocituje se divljenje prema hrvatskom narodu.**//13 Prvo razdoblje americko-hrvatske knjizevnosti Pionirskom razdoblju mozda bolje odgovara izraz nakladnicka djelatnost ili popularna knjizevnost. U to se vrijeme nekolicina hrabrih obrazovanih i poluobrazovanih doseljenika okusala u onome sto bi se moglo smatrati pocetkom hrvatske knjizevnosti u Americi, koja je bila namijenjena narodnosnoj skupini s velikim postotkom nepismenih te velikim udjelom seoskog stanovnistva. Hrvatski je seljak volio narodne pjesme i povijesne epove. U hrvatskim je selima u to vrijeme jedini materijal za citanje bio popularni almanah, kalendar ili koledar, kako su ga oni zvali. Dosljedno tome, u toj je popularnoj knjizevnosti bilo mnogo poezije pisane popularnim stilom, navlastito desetercem. Mnogi almanasi, koji su zapravo bili prve hrvatske knjige u Americi, pisani su tim stilom. Neki su izlazili vise od 20 godina. Najraniji almanah bio je Hrvatsko-amerikanska Danica za godinu 1895.; koju je u Alleghenyju, Pennsylvania, objavio Zdravko V. Muzina. Samo tri godine kasnije Josip Marohnic tiskao je svoj almanah Hrvatska vila - Kalendar 1898. godine. Marohnic je kasnije objavio almanahe Domobran i Orao, a drugi su izdavaci tiskali Almanak America, Amerikansko-hrvatski koledar, Koledar hrvatskog svijeta, Zajednicki kalendar, Sokolski kalendar, Danicu koledar i nekolicinu drugih, od kojih su svi, osim Danice koledara, bili kratkog vijeka. Almanasi su osim kalendara i prakticnih savjeta objavljivali i clanke o Americi, objasnjenja useljenickih zakona, upute o tome kako postati americkim gradjaninom, hrvatske prijevode engleskih materijala, kratke price i pjesme iz hrvatske knjizevnosti. Urednici su ohrabrivali useljenike da salju svoje priloge, najcesce opise kolonija u kojima su zivjeli ili pjesme, kratke igrokaze, price i sjecanja na stare dane svog useljenickog zivota. Najbolji urednici i pisci almanaha bili su Ivan Kresic i Ivan Mladineo, ciji su almanasi neiscrpan izvor podataka. Josipa Marohnica zasigurno treba smatrati osnivacem popularne hrvatske knjizevnosti u Americi. On je uredio i napisao velik broj almanaha, knjiga, brosura, pjesmarica, rjecnika, gramatika, poucnih knjizica i informacijskih brosura; nadalje, bio je i novinski nakladnik. Taj aktivni i svestrani covjek objavio je prvu knjigu hrvatske poezije u Americi Amerikanke. Njegova engleska gramatika za Hrvate bila je prva takva gramatika objavljena u SAD-u.**//14 U svojim publikacijama upucivao je hrvatske radnike da studiraju i nauce engleski, da citaju sto vise na hrvatskome i da se obrazuju. Marohniceva Velika narodna hrvatska pjesmarica iz 1913. godine od gotovo 700 stranica prva je antologija umjetnicke i pucke poezije u Americi. Marohnic je objavio veliki englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski rjecnik, koji je sastavio hrvatski odvjetnik Francis Bogadek. Taj je rjecnik najbolji i najveci takav rjecnik u SAD-u i dozivio je brojna izdanja. To je jos uvijek standardni rjecnik kojim se koriste hrvatski useljenici.**//15 Prvi hrvatski svecenik u SAD-u Josip Dobroslav Bozic objavio je nekoliko knjiga prije nego sto je dosao u Pittsburgh. Taj izdavac novina, osnivac male tiskare i znanstvenik napisao je prvu povijest najstarije hrvatske zupe u Americi i studiju o hrvatskim Muslimanima u svojoj rodnoj Bosni.**//16 Matija Sojat, izdavac novina, osnivac hrvatske knjizare i novinar u Calumetu, Michigan, i sam je bio dobar pjesnik i pisac. Napisao je brojne pjesme za razlicite novine i almanahe te objavio zbirku poezije Sto uzdisaja (1910.).**//17 Ivan Sikocan, koji je u St. Louis dosao 1900. godine, otvorio je u tom gradu hrvatsku knjizaru te se takodjer bavio izdavanjem raznih publikacija. Objavio je knjizice pucke poezije Milana Gnjatovica, Sime Sinovcica, Josipa Mihocina, Tonija Lulica i ostalih iseljenickih puckih pjesnika, koji su pripadali radnickom stalezu.**//18 Osvetnici s Jadrana (1914.) zanimljiva je prica o zivotu prvih hrvatskih doseljenika u SAD koju je objavio Sikocan. Mnoge od tih hrvatskih publikacija bile su ponajprije namijenjene obrazovanju i zabavi citatelja. Rjecnici i gramatike trebali su biti pomoc doseljenicima u ucenju engleskoga i njihovoj laksoj prilagodbi uvjetima zivota u novoj domovini.**//19 Cesto je autor takvih knjiga bio ujedno i njihov izdavac, najizravnije zainteresiran za poslovanje s doseljenim radnicima. Hrvatske su novine objavljivale brojne oglase u kojima su pozivale Hrvate da kupuju knjige svih vrsta. Godine 1904. dr. Medo Krasic objavio je roman Zapisci, u kojemu opisuje losu srecu siromasne mlade hrvatske doseljenice u SAD. Godine 1911. S. R. Danevski objavio je svoje Pripovijesti, koje takodjer obradjuju temu hrvatskog iseljenistva u SAD-u i povratnika u Hrvatsku; u njima su ujedno opisani izrazito americki motivi i teme. Knjiga je u Hrvatskoj primljena kao dobro knjizevno djelo i kao pocetak prave hrvatske knjizevnosti u Americi.**//20 Dobar putopis napisali su poznati hrvatski istrazivaci Brazila i Afrike Mirko i Stevo Seljan. Pod nazivom Kroz pustinju i prasumu djelo je objavio Hrvatski kulturni klub "Zrinski i Frankopan" u St. Louisu 1912. godine. Stjepko Brozovic, koji je mnoge godine radio kao novinski urednik, objavio je knjigu puckih pjesama sastavljenu od svojevrsnog epa o velikom ratu koji je tada bjesnio u Europi. Knjigu je nazvo Ratne pjesme o ratovanju i junactvu Hrvata. S vise od 350 stranica, knjiga je postigla veliki uspjeh medju americkim Hrvatima. Napisana je desetercem i posvecena "dragom hrvatskom radniku u Americi",**//21 ali je izazvala bijes americke vlasti kao prohabsburska. Sabrane pjesme Viktora Vojvodica, zbirka pjesama o hrvatskoj domovini i Americi, svrstavaju se medju najbolje pjesme napisane prije 1920. godine. To djelo, tiskano u San Joseu, Kalifornija, sastoji se od 80-ak stranica poezije, a posveceno je hrvatskim sokolasima u SAD-u. Z. Kostelski autor je knjige o hrvatskoj povijesti - Povijest Hrvata, koju je 1914. godine objavio Marohnic. On je kasnije, nakon Drugoga svjetskog rata, napisao dvije knjige o povijesti Hrvata na engleskome, ali je njihova kvaliteta sa znanstvenog stajalista vrlo slaba. Moglo se ocekivati da ce se mnogi hrvatski svecenici u SAD-u baviti i pisanjem. Oni su autori clanaka o razlicitim temama objavljenim u novinama i almanasima. Pisali su povijesti svojih zupa, uredjivali spomen-knjige, prevodili s engleskoga ili objavljivali vlastite brosure i knjige. Najistaknutiji medju njima bio je msgr. Martin D. Krmpotic, covjek visokog obrazovanja, veliki rodoljub i duhovni vodja Hrvata te ljubitelj umjetnosti i knjizevnosti. Na oba jezika pisao je clanke o Hrvatskoj i Dalmaciji za Katolicku enciklopediju, obradio je povijest Hrvata u Kansas Cityju te opisao zivot hrvatskih misionara u SAD-u, navlastito pionira Kundeka i Konscaka. Msgr. Krmpotic i Frank Akacic pripremali su 1930-ih godina povijest Hrvata u Americi, ali je rad ostao neobjavljen zbog monsinjorove prerane smrti.**//22 Milan Marjanovic, koji je tijekom Prvoga svjetskog rata pisao politicke pamflete, postao je nakon svog povratka u Hrvatsku jedan od boljih ondasnjih pisaca. Ivan Mladineo uvelike se bavio hrvatskim iseljenicima, a rezultat toga je Povijest hrvatskog naroda i knjizevno djelo s nazivom Zetva. Slavko Nemec opisao je povijest Hrvata u St. Louisu. Vjekoslav Meler dosao je u SAD nakon sto je objavio nekoliko knjiga proze i poezije u Hrvatskoj; u Americi je, uz svoj novinarski rad, napisao zanimljive povjesnice o Hrvatima u Kaliforniji, Chicagu, Michiganu i ostalim dijelovima Amerike.**//23 Knjizevnost nakon Prvoga svjetskog rata Meler i Mladineo, Krmpotic, Kresic i nekolicina drugih djelomice pripadaju poslijeratnom razdoblju koje obiluje mjesnim povjesnicarima i politickim piscima. Cijelu skupinu pisaca koji su tada djelovali obiljezava stil i kvaliteta koja je neusporedivo visa od one u pionirskoj fazi hrvatskog spisateljstva. Mladineov Adresar, velika i vrijedna knjiga, sadrzi dobar prikaz povijesti hrvatskih doseljenika. To je najbolji adresar (directory) hrvatskih organizacija, institucija, novina i uglednih Hrvata u Americi, opsegom najveca hrvatska knjiga koja je u to vrijeme objavljena u SAD-u. Da bismo zaokruzili prikaz pisaca tijekom tog razdoblja, potrebno je spomenuti sljedeca imena: Bozo Milosevic, Stephen N. Sestanovich, Vlaho Vlahovic, Niko Grskovic, Bosiljko Bekavac, Joseip Kraja, Anthony G. Zuback i John Badovinac, a bilo je i mnogo drugih stvaralaca. U Pittsburghu (koji doseljenici oduvijek zovu hrvatskom Atenom), St. Louisu, New Yorku, Chicagu i nekolicini drugih gradova djelovalo je barem 20 hrvatskih knjizara ili izdavackih poduzeca koja su prodavala odnosno tiskala hrvatske knjige. U knjizarama su se takodjer prodavale tisuce knjiga iz Zagreba, osobito izdanja Matice hrvatske, St. Kuglija i Drustva sv. Jeronima. Njihov je glavni posao, medjutim, bio vezan za americka izdanja hrvatskih knjiga, brosura, almanaha, casopisa i novina. Neke su novinske ustanove posjedovale vlastite knjizare radi sirenja promidzbe politickih ciljeva i ideja koje su novine podupirale. Otvorene su rodoljubne hrvatske knjizare i izdavacka poduzeca, kao i ona specificne djelatnosti. Neka su bila socijalisticki odnosno komunisticki orijentirana, nekoliko njih promicalo je ideju juznoslavenskog ujedinjenja, nekolicina je bila panslavenska, jedno je podrzavalo zamisao o neovisnoj hrvatskoj crkvi, a druga su poduzeca i knjizare bili otvoreno protuvjerski nastrojeni. U Clevelandu je djelovala, na primjer, Prva hrvatska knjizara, u Pittsburghu Narodna knjiznica, u New Yorku Hrvatska knjiznica, u Chicagu Hrvatska radnicka knjiznica i druge. Dugo godina jedina donekle hrvatska knjizara bila je Palandechova knjizara u Chicagu. U njoj su se prodavale knjige iz Hrvatske, americka izdanja razlicitih hrvatskih publikacija, rjecnika, gramatika, zapisi tamburaske glazbe i narodnih pjesama. Dio poslovanja brojnih americkih knjizara, od kojih su neke bile vlasnistvo americkih Hrvata, i mnogih putnickih agencija obuhvacao je prodaju hrvatskih knjiga i srodnog materijala. Ivan Kresic, koji je u New Yorku zivio 40 godina, uredjivao je u tom gradu nekoliko novina, od kojih su najpoznatiji bili "Hrvatski list i Danica hrvatska". Kresic je imao dobar knjizevni stil, pisao lijepim hrvatskim jezikom i znao kako doprijeti do srca radnika i intelektualaca. Vjerojatno nijedan drugi Hrvat u Americi izmedju dva rata nije pisao toliko koliko Kresic. Od 1924. do 1945. godine objavljivao je svoj Koledar, jedan od najboljih hrvatskih almanaha u toj zemlji; svako je izdanje uistinu vrsna knjiga. Kresic je pisao na oba jezika, dosta prevodio s engleskoga i drugih jezika, objavljivao knjige i knjizice, tiskao mnoge pjesme i kratke price iz hrvatske knjizevnosti. Zbog velike popularnosti i visoke kvalitete almanaha, ponekad je tiskano i drugo izdanje. Svako izdanje almanaha prodano je u 10 000 primjeraka, a bio je poznat u svakom hrvatskom naselju u Americi. Kresic je prodao tisuce hrvatskih knjiga o svim temama, mnoge od njih u jeftinim, popularnim izdanjima. Kao vodja Hrvatskog kola bio je jedan od izdavaca "Croatian Reviewa". Sa svojim prijateljem i suradnikom Josipom Krajom objavio je mnogo napisa o proslosti Hrvata u Americi. U Kraji je Kresic pronasao velikog idealista, neumornog suradnika i prijatelja koji ga je podrzavao u nastojanjima da pomogne Hrvatima prilagoditi se zivotu u novoj domovini. Kresicevo najvece dostignuce bila je popularizacija i sirenje knjizevnosti i kulture medju hrvatskim radnicima te njihovo prosvjecivanje. U tome je nastavio pionirsku djelatnost Josipa Marohnica.**//24 Grgo Turkalj, pucki pjesnik, proveo je nekoliko godina u Americi, vratio se u Hrvatsku, u Prvome svjetskom ratu borio se na strani Austrijanaca, te je kasnije objavio dvije knjige o svom zivotu na bojistima. Urednik "Kanadskog glasa" u Winnipegu, Manitoba, Petar Stankovic objavio mu je 1930. godine Hrvatske narodne ratne pjesme, kojima se proslavio medju americkim Hrvatima. Nakon Prvoga svjetskog rata pocelo se pojavljivati vise knjiga umjetnicke vrijednosti. Primjer takvoga kasnijeg stvaralastva bila je zbirka kratkih prica Stjepka Brozovica Sabrane pripovijesti iz americkog hrvatskog zivota, koju je objavilo Kresicevo Hrvatsko tiskarsko poduzece. Brozovic, koji je tu knjigu nazvao prvom knjigom o zivotu Hrvata u Americi, vjerojatno nikad nije cuo za rad Danevskog iz 1911. godine. Malo se Hrvata u to vrijeme usudjivalo pisati na engleskom jeziku. Oni nisu imali svog Adamica, kao Slovenci. Medjutim, ugledni lijecnik u San Francisku Victor G. Vecki napisao je Threatening Shadows (Prijetece sjene) (Boston, 1931.), roman na engleskom jeziku koji se bavio zivotom americko-hrvatskog lijecnika u Kaliforniji. Gabro Karabin, mladi americki Hrvat rodjen u McKeesportu (1912.), koji je u tvornickim nesrecama izgubio oca i brata, napisao je dirljivu pricu s naslovom Honorable Escape (Casni bijeg). Tom pricom, objavljenom u "Scribner's Magazineu" 1937. godine, Karabin je osvojio nagradu spomenutog casopisa vrijednu tisucu dolara. Tako je otkriven taj vrlo daroviti autor. Kako navodi Karabin, Hrvati oko Pittsburgha, svakidasnji su i ni po cemu se ne razlikuju od ostalih ljudi. "Iako mnogi ljudi o nama misle da smo nekulturni, bezvjerci i bezlicni, u stvarnosti posjedujemo mnogo pozitivnih i gotovo odvise dobrih kvaliteta. Poznato je da cuvamo svoju kulturu za sebe zbog heterogenosti i necjelovitosti svega oko nas... Ljudi ne poznaju ono najbolje u nama jer se nasi stariji puk boji da ce biti eksploatiran prema nekim laznim standardima... Kao posljedica toga mi smo, u svjetlu opceg dojma, samo jos jedan tip stranog radnika... koji je dobar samo kao tvornicko gorivo. Ja sam polako izasao iz konvencionalnoga hrvatskog modela a da se nisam otudjio."**//25 Urednici "Scribner'sa" hvalili su Karabina kao pisca koji "posjeduje kvalitete velikog umjetnika". Nazalost, o njemu se nakon toga vise nista nije culo. In Silence (U tisini) (New York, 1938.) autobiografija je Louisa Sanjeka, hrvatskog iseljenika, luteranskog propovjednika, koja sadrzi mnoge tople i divljenja pune opise Hrvatske i Sanjekovih sunarodnjaka u Americi. Pisac se u knjizi opsirno bavio svojom novom domovinom - Amerikom, koju iznimno voli i cijeni. Zanimljivi i tragicni bili su zivot i karijera Srdjana Tucica. Uspjesan pisac, dramaticar i novinar u Hrvatskoj, on je tijekom Prvoga svjetskog rata otisao u Englesku. Ondje je 1915. godine objavio knjigu o slavenskim narodima. Dvije godine kasnije stigao je u Ameriku i tu je neko vrijeme vodio izvjestajni ured Jugoslavenskog narodnog vijeca u Washingtonu, D. C. Poput njegovih sunarodnjaka Hinkovica, Grskovica i drugih, i Tucic se razocarao Jugoslavijom te je odlucio kao iseljenik ostati u SAD-u. Pisao je na oba jezika i radio kao dopisnik nekoliko novina u Hrvatskoj. Tuciceve drame Klisura, Osloboditelji i Golgota bile su vrlo uspjesne u Hrvatskoj i Engleskoj, te su izvodjene u Londonu, Glasgowu, Manchesteru, Leadsu i Dublinu. U svojim dramama i kratkim pricama Tucic se otkriva kao naturalist i realist, ali nesumnjivo i kao veliki pisac. Strasno je ceznuo za domom, bio je vrlo bolestan i umro je u New Yorku u rujnu 1940. godine.**//26 Nakon Drugoga svjetskog rata Joseph George Hitrec stigao je u Sjedinjene Drzave preko Indije. Kozmopolit i tipican Hrvat, poput mnogih koji su lutali kontinentima u potrazi za promjenom, avanturama, kruhom i slobodom, u Americi se upoznao s Louisom Adamicem, koji ga je povezao s Izdavackim poduzecem "Harper". Godine 1946. "Harper" je objavio Hitrecovu knjigu Ruler's Morning and Other Stories, djelo o autorovu zivotu u Indiji koje je dozivjelo veliki knjizevni uspjeh. Godine 1948. isto je poduzece objavilo Hitrecovu knjigu Son on the Moon, a tri godine kasnije Angel of Gaiety. Prilagodivsi se vrlo brzo americkom zivotu - svladao je engleski prije nego sto je dosao u SAD - Hitrec je vecinom pisao o zivotu u Indiji. Odbio je pisati o useljenickim problemima i stoga nije postao hrvatski Adamic. U SAD-u se zapravo i ne zna da je Hitrec rodjen u Hrvatskoj.**//27 Barton Michael Phillips pseudonim je Phillipa Michaela Bavcevicha, sina hrvatskih doseljenika, rodjenoga u sirotinjskom dijelu Chicaga prije 80-ak godina. Godine 1955. The Story Book Press iz Dallasa, Texas, objavio je njegov roman And the Angels Won't Blame Him. Popularni pisci koji su takodjer opisivali zivot hrvatskih seljaka u domovini bili su velecasni Ilija Severovic i Marko Smiciklas, obojica s podrucja Zumberka. Severovic je mnogo pisao i bio urednik almanaha i novina. Gotovo 30 godina zivio je i radio kao grkokatolicki svecenik medju hrvatskim doseljenicima. Pisci, publicisti i znanstvenici Medju hrvatskim izbjeglicama nakon 1945. godine bio je velik broj pisaca, pjesnika, umjetnika, publicista, znanstvenika i ucitelja koji su pridonijeli preporodu hrvatske knjzevnosti i novinarstva u Americi. Prvi put u povijesti Hrvata u Americi danas je zamjetan snazan i nepatvoren kulturni pokret u kolonijama americkih Hrvata. Ta velika skupina znanstvenika i pisaca podigla je standard novinarstva i knjizevnosti. I dalje se u SAD-u objavljuje dosta didaktickih i puckih napisa, sto je izdanak istinske hrvatske knjizevnosti koju je njegovala ta slobodna zemlja. Glavno glasilo svih hrvatskih pisaca u Americi i slobodnom svijetu bila je i jest "Hrvatska revija", koju je u Buenos Airesu izmedju 1950. i 1966. godine objavljivao pjesnik i spisatelj Vinko Nikolic. To je najbolja i najpopularnija hrvatska knjizevna publikacija. Nikolic je do 1990. zivio u Barceloni. Nakon 40 godina uredjivanja "Hrvatske revije" Vinko Nikolic se 1990. vratio u Hrvatsku i preselio casopis u Zagreb. Taj tromjesecni casopis visokih knjizevnih standarda objavljuje vrijedne clanke, eseje, pjesme, recenzije, kriticke osvrte i kratke prce o Americi, Amerikancima, hrvatskim iseljenicima i njihovim kulturnim djelatnostima, kao i o uvjetima u Hrvatskoj. Mnogi Nikolicevi suradnici bili su hrvatski pisci, publicisti, pjesnici, umjetnici i novinari koji su zivjeli izvan domovine. Vrijednost te izvrsne publikacije velikim se dijelom moze pripisati Nikolicevim uredjivackim sposobnostima. U proljece 1965. godine Nikolic je posjetio hrvatske zajednice u Americi. Svoje je dojmove opisao u knjizi Na vratima domovine, tiskanoj u Buenos Airesu 1965. godine. Veliki dijelovi te knjige obradjuju polozaj i dostignuca starih i novih hrvatskih doseljenika. Nikolic je u jesen 1970. godine nekoliko tjedana proboravio u Americi i Kanadi. Kad je Vinko Nikolic 1957. godine objavio svoju antologiju hrvatske poezije u progonstvu Pod tudjim nebom, koja je pokrivala razdoblje izmedju 1945. i 1955. godine, u nju je uvrstio pjesme brojnih pjesnika koji su zivjeli u Americi odnosno Kanadi ili su slali svoje priloge americko-hrvatskim publikacijama. To su Ivan Mestrovic, Antun Bonifacic, Antun Nizeteo, Lucijan Kordic, Nada Kestercanek, Alan Horic, Rikard Nikolic i Stjepan Hrastovec. Lucijan Kordic, franjevac, koji je zivio u Svicarskoj, modernist je osobitoga stila, a kriticari ga cesto zovu atomskim pjesnikom Hrvata u progonstvu. Njegove pjesme cesto govore o Americi i iseljenicima, a dvije zbirke - Od zemlje do neba (Chicago, 1953.) i Pod arkadama neba (Fribourg, Svicarska, 1955.), kao i knjiga lirskih eseja Crvena dijagonala (Madrid, 1959.), Egzodus (Buenos Aires, 1964.) te Svibi i ribizi (Rim, 1968.) odrazavaju umjetnika velike vrijednosti. Nakon oslobodjenja Hrvatske vratio se u svoju rodnu Hercegovinu i ondje, nazalost, poginuo u prometnoj nesreci.**//28 Jedan od vodecih pisaca medju Hrvatima u Americi jest Antun Bonifacic. Prije nego sto je stigao u SAD objavio je nekoliko romana u Hrvatskoj i Argentini. Pisac siroke kulture i izvrsnog stila, mnogo je pisao o Americi i useljenicima. Esejist, pisac, romanopisac, pjesnik i kriticar, s profesorom Mihanovichem organizirao je u Chicagu 1955. godine simpozij "Hrvatski narod" te objavio zbirku eseja Vjecna Hrvatska. Umro je u Chicagu 1986. godine. Alan Horic, Hrvat iz Bosne, postigao je velik uspjeh kao imigrantski pjesnik na americkom kontinentu. Iako zivi u Montrealu, pripada istom krugu hrvatskih pjesnika kao i njegovi sunarodnjaci u SAD-u. Objavljivao je svoje pjesme u "Hrvatskom almanahu" (Chicago), u "Hrvatskoj reviji" i drugim casopisima. Horic je najveci uspjeh postigao svojim francuskim pjesmama. Kao redoviti suradnik francusko-kanadskih knjizevnih casopisa, objavio je zbirku pjesama u francuskom casopisu "L'Aube Assassinée" (Montreal, 1957.), koja je iznimno dobro primljena u knjizevnim krugovima francuske Kanade.**//29 Vrlo plodan kao lirski pjesnik, objavio je i zbirku hrvatske poezije Nemir duse (Madrid, 1959.) i Zasadi prostornih polja (francuska verzija, Toronto, 1969.) Ante Nizeteo, nekada knjiznicar Sveucilista Cornell u Ithaci, New York, doselio je u SAD 1950. (1930-ih godina vec je poznati knjizevnik u svojoj domovini, gdje je objavio nekoliko zbirki poezije i proze). Godine 1957. objavio je zbirku kratkih prica Bez povratka u biblioteci "Hrvatske revije". Kao sto je izjavio jedan kriticar, Nizeteo, ostrouman promatrac svojih sunarodnjaka na oba kontinenta "opisuje njihovu borbu glede prilagodjavanja u Novom svijetu... i njihovo razocaranje kad su se nakon mnogih godina vratili u svoju domovinu".**//30 Bogdan Radica (u americkim publikacijama Raditsa), profesor suvremene povijesti na Sveucilistu Fairleigh-Dickinson, pisac, novinar i publicist, objavljivao je knjige u Hrvatskoj i Italiji. Predavao je na americkim fakultetima, a nakon 1943. godine salje mnoge clanke vodecim americkim casopisima i novinama. Objavljivao je u mnogim poznatim hrvatskim publikacijama, osobito u "Hrvatskoj reviji". Slao je svoje priloge i drugim inozemnim publikacijama. Rijec je o piscu i publicistu izrazitog talenta, pronicavom promatracu i komentatoru kulturnih i politickih borbi hrvatskih doseljenika. Nada Kestercanek-Vujica, koja je pocela pisati vec u domovini, u SAD-u je objavila dva knjizevna djela: Tragovi (1959.) i Koluti vremena (1969.). Vrlo je plodna spisateljica: pise pjesme, kratke price, knjizevne oglede i komentare o zivotu i djelatnostima njezinih sunarodnjaka na americkom kontinentu. Umrla je u lipnju 1971. u Wilkes-Barreu, Pa. O profesoru Dinku Tomasicu i njegovim djelima raspravlja se u poglavlju o hrvatskom kulturnom doprinosu Americi. U svezi s tim potrebno je spomenuti Radicino ime, kao i mnoga druga imena jer i njihov rad zasigurno cini dio te hrvatske kulturne suvremenosti. Ante Kadic, koji je dugo bio profesor na Sveucilisu Indiana, godinama je predavao hrvatski jezik i knjizevnost na Kalifornijskom sveucilistu u Berkeleyju. Uredjivao je "Croatian Reader", sto ga je objavljivalo to sveuciliste. Godine 1960. objavio je jos dvije knjige o suvremenoj hrvatskoj knjizevnosti. Njegov novi "Reader" s rjecnikom priblizio je hrvatsku knjizevnost Amerikancima i ljudima s engleskoga govornog podrucja. Godine 1970. pojavilo se njegovo djelo From Croatian Renaissance to Yugoslav Socialism (Od hrvatske renesanse do jugoslavenskog socijalizma) (Mouton). Imena povjesnicara Francisa Prevedena i sociologa Clementa S. Mihanovicha takodjer su medju imenima americkih znanstvenika. Medju hrvatskim svecenstvom u SAD-u i danas ima mnogo autora znanstvenih djela. Godine 1958. objavljen je hrvatski prijevod Longfellowa Evangelinea, koji je sastavio vlc. Vjenceslav Vukonic. Medju ostalim vrlo poznatim imenima hrvatskih svecenika nalaze se imena F. H. Eterovica, Charlesa Kambera, Ivana Stipanovica, Vladimira Vancika, Silvija Grubisica, Castimira Majica, Dominika Mandica, Kvirina Vasilja (autora nekoliko filozofskih monografija), Vendelina Vasilja, Ante Livajusica i ostalih. Knjige na hrvatskome ili engleskom jeziku, monografije, analize i clanke napisali su i ovi pisci: Vatroslav Murvar, Jerome Jareb, Pavle Ostovic, Karlo Mirth, Vladko Macek, Branko Peselj, Jakov Basic, Vilko Rieger, Christopher Spalatin, Jozo Tomasevich, Stanko Vujica, Mate Mestrovic, Mirko Usmiani, Ivo Omrcanin, Anthony Butkovich i drugi. Detaljni podaci o tim i ostalim autorima uvrsteni su u Croatia and the Croatians (Associated Book Publisher, 1982.) autora Jure Prpica. Popis hrvatskih publicista, pisaca i znanstvenika, proslih i sadasnjih, nije ni priblizno potpun. Cinjenica da nisu nabrojena sva imena ne znaci da oni ne zasluzuju da budu spomenuti. Osobe koje smo ovdje spomenuli najistaknutiji su medju njima - rijec je o pionirima ili najkarakteristicnijim stvaraocima. Dug je put od Marohnica i Bozica do Karabina, Hitreca, Bonifacica, Nizetea i Radice; smjer kojim taj put ide dokazuje da se standard i kvaliteta hrvatske knjizevnosti stalno povecavaju. S neprestanim priljevom novih hrvatskih doseljenika pojavljuju se i novi daroviti pisci. Njihov je doprinos i opsegom i kakvocom sve znacajniji. O hrvatsko-americkoj knjizevnosti - puckoj, zabavnoj, znanstvenoj i iskljucivo informativnoj prije 1970-ih godina objavljena je dobra bibliografija. Napisali su je Jure i Hilda Prpic, a naslov joj je Hrvatske knjige i knjizice u iseljenistvu (John Carroll's Institute for East European Studies, Cleveland, 1973.). Ilustrirana je, ima 73 stranice teksta, a naslov uvoda dugog 19 stranica glasi: "Uloga hrvatske knjizevnosti i publicistike u iseljenistvu". Uvod je kasnije objavljen i u "Hrvatskoj reviji". Kako je iz naslova zamjetno, autori razlikuju knjizevnost od publicistike, iako je tocna granica medju njima cesto tesko uocljiva. Ta je knjiga godine 1990. izisla i u nakladi Skolskih novina iz Zagreba. Mnogi u Hrvatskoj bili su tada iznenadjeni cinjenicom da je toliko toga napisano i tiskano u dijaspori. Vecina naslova navedenih u toj knjizi objavljeni su u Americi. Medju njima ima i znacajnih djela domovinskih pisaca, sto ima osobitu vrijednost s obzirom na to da je rijec o vremenu kad je veza izmedju nasih spisatelja u Hrvatskoj i onih u tudjini bila vrlo slaba. U vremenu kad se zbog jednog primjerka "Hrvatske revije" ili "Nove Hrvatske" islo u zatvor, ipak su se neki osmjelili i povezali se s "ekstremnom emigracijom". Tako je Zlatko Tomicic u biblioteci "Hrvatske revije" objavio svoju vrlo dobru knjigu Put k Mestrovicu (Buenos Aires, 1965., 140 str. teksta i 38 str. ilustracija). Tomicicev "Hrvatski knjizevni list", svojevrsni povijesni pothvat, svojim je sadrzajem djelovao ne samo na Hrvate u domovini, nego i na one u tudjini. "Hrvatski knjizevni list" smatran je u SAD-u najavom hrvatskog proljeca. Kad je kasnije (nakon Karadjordjeva) protiv Tomicica pokrenuti sudski postupak, optuznica ga je teretila da je bio u vezi s nekolicinom iseljenih Hrvata, "ekstremnih emigranata". Spomenute Hrvatske knjige i knjizice... nisu bile pisane samo na hrvatskome, nego i na nekoliko stranih jezika, poglavito na engleskome, na kojemu su izlazile cak i pjesme nasih autora. O tome cemo govoriti u kasnijem dijelu ove povijesti. U knjizevnosti i publicistici prije i nakon 1970-ih godina najplodniji su bili Vinko Nikolic, Ante Kadic i Bogdan Radica. Zbog iznimne vaznosti hrvatske pisane rijeci donosimo posvetu s pocetka djela Hrvatske knjige i knjizice ...: "Posveceno hrvatskim pionirima tiskane rijeci pozrtvovnim idealistima - od Marohnica do Stankovica - koji su u iseljenoj Hrvatskoj tijekom posljednjih 70-ak godina u najtezim uvjetima s ljubavlju prema domovini i uz najvece zrtve u slobodi stvarali nasu iseljenicku publicistiku i knjizevnost. Na poseban nacin ovu knjigu posvecujemo o. dr. Dominiku Mandicu, nasem danas najistaknutijem povjesnicaru." Tijekom tiskanja te knjige dr. Mandic je umro u Chicagu 23. kolovoza 1973. Njegove, a i mnoge druge knjige bile su mocno oruzje u borbi za hrvatsku drzavnost. Copyright (c) 1997 Croatian Information Centre For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us