WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us (r)urno ispričao Samilov mlađi sin Mi obitelji sa tankim usnama bili smo poznati u N. po tome što sebi nismo uredili 3/4ivot. (r)ivot: odla3/4enje na posao i vraćanje sa posla. Skidanje nabijenog snijega sa cipela. Ručak, spavanje i odsjevi vatre u peći. Tiho, pa svađe, pa opet tiho. Noge stola, so i ogledala. Krpe na zidu sa: "Sreća ima krila, a ti imaš oči, pa ako je vidiš, a ti za njom skoči." I: "Zašto gledaš sad u lonac kad mi nisi dao novac", i "četke", i "šibice", pa pranje tih krpa; zidovi sa široko razjapljenim ustima i nijemi. Beskrajne šetnje pogledom po šarama ćilima, skakanje sa cvijeta na cvijet. Papiri na prozorima spavaće sobe. Lepezasto promicanje svjetla automobilskih farova po stropu. Našu ogorčenost pokazivao je otac odlazeći u bife. Ja mislim da Zulfikar (c)amil pije još i stoga što naša glavna ulica u oku zauzme mali, neznatan dio, a sve ostalo nebo, a nebo nije plavo, ono je prazno. Stanovali smo u istoj kući, mi dolje, oni Tubakovi gore, i nikada im nismo odlazili, sem oca, a i on rijetko. Kod njih nikada nije bilo prostrto, a kod nas jeste i nismo se slagali, a mislim da je bio kriv svijet iz N. Jedno veče otac je došao čudno pijan pa su kazali da je poludio, a mi smo ga otpremili u bolnicu u M. Sutra je bila nedjelja, pa smo odlučili da ga onim popodnevnim vlakom posjetimo. Znali smo da su i oni to isto namjeravali, pa smo bili uzbuđeni, ali to jedni drugima nismo pokazivali. Majka, Alma i ja bili smo uzbuđeni. Alma, prozračna i ima bijelu kosu. I oči bijele i ne smijem je dodirnuti, jer bojim se. Jedanput sam htio da vidim kako izgleda njeno tijelo na suncu, pa sam je, kad je ono htjelo da nestane, odveo daleko uz rijeku, stavio na kamen i svukao krpe. Duvao je vjetar, znam da joj je bilo hladno, ali to nije htjela da ka3/4e mo3/4da zato što uvijek šuti. Jedanput kada ju je Safa tukla, ona je ćutala, pa je negdje otišla i vratila se tek poslije, a mala je sasvim. Sunce je prolazilo kroz nju i ja sam vidio njene kosti i njeno srce. Na stanici u N. nije bilo puno svijeta, a svi su nas gledali i mi smo bili ozbiljni. Oni još nisu bili došli i nama je to pričinilo zadovoljstvo. Do voza je bilo dugo, ali smo namjerno htjeli da budemo prije njih i bili smo prije njih. Duvao je vjetar i svijet je izgledao šugav tako sa drvećem bez lišća. Bilo jo puno blijedog lišća na zemlji, a i sunce je sijalo pa nije sijalo. Na nebu je bilo dvanaest slojeva raznobojnih oblaka. Mirisalo je na neko veliko putovanje i stalno su se čula zvona bicikla: ona sa can, can, i ona sa cak, cak i dr. To smo uvijek slušali nedjeljom ujutro kada je vani bilo hladno, a u sobi komadi sunca, i dok smo očekivali da se Zulfikar probudi. Onda me je majka ćušnula i rekla da se dr3/4im mirno, a ja to nisam htio, a Alma jeste. Prošao je Čoker (c)amil i raspitivao se o pojedinostima. Nije bio obrijan i imao je odvrnutu kragnu zimskog kaputa i nije imao šal i vidjela mu se jabučica i cigaru je dr3/4ao u ustima. Majka mu je odgovarala mirno i ozbiljno kako je vikao i razbijao i dok je govorila, vještim pokretima popravljala je kosu. Pa je i Hika htjela da dođe, ali je ulazio vlak pa smo se svi uzbudili i zato što smo znali da će svijet da prati ko će prije - oni ili mi - a oni su htjeli da uđu pošto-poto prije nas. Otrčali smo prvo desno, pa lijevo. Njih troje potrčali lijevo pa desno, a mi se nismo obazirali na staricu, a oni su mislili da ćemo se mi ipak obazreti na staricu, pa smo se ugurali prvi. Ja sam čak šućnuo Hiku. Hika je mlađa sestra stare Tubakove i nije se udala. A ja mislim da se nikada neće ni udati zato što ima najtanje usne od svih nas i zato što se smije i kad nešto nije smiješno. Ona ima dva reda potpuno istih zuba i duboko sam uvjeren, ne znam zašto, da su joj i kutnji zubi isti kao i oni naprijed. U početku smo se svi zbili oko vrata i nismo govorili, a oni su dr3/4ali staricu ispod ruke. I Hika se smijala i Safu gledala od dolje do gore i od gore do dolje. Poslije su se dosjetili da ne moraju ostati na tom mjestu, pa su otišli na drugi kraj praznog hodnika provirujući s vremena na vrijeme da vide šta radimo. Došao je kondukter i rekao da se premjestimo u "drugi" razred i da je ovo "prvi", a mi smo mu kazali da izlazimo na slijedećoj stanici, a da oni takođe nemaju karte za prvi razred. Na stanici u N. smo se razbjesnjeli, jer su neki ljudi sa torbama dugo ulazili na naša vrata, pa smo otrčali na druga, ali smo i tamo morali da čekamo. Alma se polako provukla između ljudi još dok smo bili unutra i čekala nas, leđima okrenuta. Bajra i Hiku smo vidjeli čak tamo kod glavnog izlaza kako 3/4ure i osvrću se, a staricu nismo mogli vidjeti. Valjda zbog svijeta. Po3/4urili smo da ih dostignemo, ali oni su bili daleko i u3/4urbano su koračali, primijetili smo. A bili smo uzbuđeni i htjeli smo nagnuti, te samo što nismo trčali, ali nas je bilo stid, jer su se oni osvrtali. Pomislili smo, a srce nam je lupkalo u grlu, kada ćemo biti tamo gdje su oni. Kada smo došli, zaboravili smo da smo mislili na tako što. Najedanput oni zastadoše i izgubiše se nekim sporednim puteljkom. Sve smo to jasno uočili i bili smo usplahireni. Pomislili smo da oni, mo3/4da, znaju kraći put do bolnice pa smo trčali i tjerali ih u stopu, a bili su stalno ispred nas. Poslije se pokazalo da oni ne znaju nikakav kraći put, osim onoga koji smo i mi znali i za koji je znao cijeli svijet, ali da su nas htjeli uvući u klopku, da se prosto izrazim, jer ljut sam, ali da smo mi zahvaljujući baš toj nevješto smišljenoj smicalici stigli prije njih pred vrata broj šest i da smo pokucali prije njih. Sada smo 3/4urili između velikih hrpa uredno slo3/4enih dasaka koje su sličile na spise neke kartoteke. Sve okolo bilo je veoma tiho i svaki čas vidjeli smo ih kako tajanstveno tamno bljesnu da odmah zatim komad neba zacijeli. I znali smo da smo čisto osvijetljeni i 3/4urili smo njihovim stopama, a oni su bje3/4ali. I starica je sličila na djevojčicu. Pomislio sam da je vještica, pa pohitasmo još br3/4e, a oni su bje3/4ali putanjom između čistih dasaka slo3/4enih u kocke. Ponovo zaokrenuše lijevo na malu prugu, a nama, kao da smo u snu, nije uspijevalo da ih stignemo. Sjetio sam se da je otac Zulfilkar lud i da nas neće prepoznati i upitah se zašto trčimo, a ni općinstva iz N. nije bilo da nas vidi, a nijednog čovjeka nije bilo, samo su daleko dolje dvije silhuete gurale vagončić, a nigdje nije bilo nikoga u ovom lavirintu poređanih dasaka, a otac se mo3/4da pretvarao da je lud, nismo mu vjerovali, pa ipak trčasmo. Oštri vrhovi telegrafskih stupova ravno su se odozdo ubadali u oko i prodirali u mozak pa nestajali, a sve je sličilo, tako sa ovim zalutalim konjem što vuče balvane, na potpunu u boji i nedovršenu u crte3/4u, staru, potamnjelu sliku. Starica je posrnula i htjela da padne. Mi izađosmo iz sna, a Tubak Bajro i Hika hitro uhvatiše staricu ispod pazuha, a ona savi noge, pa su opet jurili. Nikoga nije bilo da im se smije, pa se ni mi nismo smijali, a i znali smo se i mislim da smo svi bili tako uporni, jer niko nije mogao vjerovati da je otac lud. Pred svijetom smo bili ubijeđeni da je tako kako je svijet čuo od nas, a sada dok smo išli, ipak nam je bilo nerazumljivo kako smo svi ubijeđeni, a nismo se mogli dosjetiti zato što je svako od nas ljubomorno bio zaokupljen onim što nije 3/4elio da drugi primijeti i nismo se mogli sjetiti da to nije bilo prije dok nas je okru3/4ivao svijet iz N ... Bolnica je bila na bre3/4uljku, bijela sa mnogo prozora, u šumarku čije je drveće podsjećalo na uspravno i visoko šiblje. U trenutku kada su ispustili staricu i pogurali je uz brijeg, Bajro Tubak staricu, Hika Bajra, mi se nađosmo naspram njih i mada se Safi kazalo, uspjeli smo da uđemo prvi. Pitali smo u kojoj je sobi taj i taj, pa smo utrčali na treći sprat, soba br. 6, zadnja vrata desno na dnu hodnika i sve je zvonilo i blistalo i, začudo, nigdje nikoga. Mi nismo smjeli da uđemo i bilo nam je smiješno, a nismo se smijali. I oni su došli, a mi smo im govorili psss. I oni su ušli na prstima očito zadovoljni. Ipak je Bajro otvorio vrata i ušao. Gorjeli smo od 3/4elje da vidimo kako se otac ponaša. On je le3/4ao mirno, zatvorenih očiju. Tiho su zatvorili vrata. Otac podi3/4e ruku i prsima podi3/4e očne kapke. Potom ih brzo zatvori, a ruku ostavi onako u pokretu, Hika zakrenu glavom, zaklopi zube, pogleda u mene i navuče ozbiljan izraz. Gordo se tr3/4e i priđe ocu i spusti mu ruku. Na stolić stavi kolače. Onda majka namjesti ocu jastuk i na stolić takođe stavi kolače. Onda Tubak pokri ocu noge. Ako se pogleda van kroz prozor, pa u sobu, stvari se u početku teško razaznavaju. To sam probao nekoliko puta. Hika upali svjetlo i pogleda u mene, Postadosmo oštri za oko. Otac skoči i reše aoooo, i poče da pleše. To nas je iznenadilo. Starica izađe van i osta iza odškrinutih vrata vireći. Iz očeve košulje izleti jato novčanica. Svi smo skočili da ih pokupimo, a on je plesao, a mi smo poslije vikali da uzme pare i da su mu ispale pare, a on nije htio da ih uzme, pa smo ih mi uzeli. Polako smo izašli u hodnik. Opet je bio dugačak, zvonak i sada mračan. Slijedili smo ih pa3/4ljivo pipajući, oni naprijed, mi za njima. Alma se vratila i ugasila svjetlo... For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us