WORDTHEQUE - Word by word multilingual library
                       Logos' Croatian eBooks


              Project Gutenberg Consortia Center
                    http://www.Gutenberg.us

                           and the 

                World eBook Library Collection
                  http://www.WorldLibrary.net

        Bringing the world's eBook Collection Together


    Project Gutenberg Consortia Center is a member of the 
    World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net


    The mission of the Project Gutenberg Consortia Center
    is to provide a similar framework for the collection
    of eBook collections as does Project Gutenberg for
    single eBooks, operating under the practices,
    and general guidelines of Project Gutenberg.


    The major additional function of Project Gutenberg
    Consortia Center is to manage the addition of large
    collections of eBooks from other eBook creation and
    collection centers around the world.



    For great classic literature visit:

    Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's
    eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us










Knjiga Postanka

I. POČECI SVIJETA I ČOVJEČANSTVA

1. STVARANJE SVIJETA

Prvi izvještaj o stvaranju

#1U početku stvori Bog nebo i zemlju. (2) Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio
je nad vodama. (3) I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. (4) I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost
od tame. (5) Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. (6) I reče Bog: "Neka bude
svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. (7) Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. (8)
A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. (9) I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno
mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. (10) Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
(11) I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti,
na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. (12) I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema
svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. (13)
Tako bude večer, pa jutro - dan treći. (14) I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da
budu znaci blagdanima, danima i godinama, (15) i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. (16) I načini
Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. (17) I Bog ih postavi na svod nebeski da
rasvjetljuju zemlju, (18) da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. (19) Tako bude
večer, pa jutro - dan četvrti. (20) I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom,
svodom nebeskim!" I bi tako. (21) Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate
svake vrste. I vidje Bog da je dobro. (22) I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka
se namnože na zemlji!" (23) Tako bude večer, pa jutro - dan peti. (24) I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako
prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. (25) I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce
svake vrste. I vidje Bog da je dobro. (26) I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama
morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" (27) Na svoju sliku stvori Bog
čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. (28) I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i
napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
(29) I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme:
neka vam budu za hranu! (30) A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života -
neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. (31) I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro
- dan šesti. #2Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. (2) I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje
učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. (3) I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega
djela svoga koje učini. (4) To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. 

Drugi izvještaj o stvaranju -

Raj zemaljski 

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, (5) još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo
poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. (6) Ipak, voda je izvirala iz
zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. (7) Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah
života. Tako postane čovjek živa duša. (8) I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je
napravio. (9) Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo
života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (10) Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri
kraka. (11) Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. (12) Zlato je te zemlje dobro, a ima
ondje i bdelija i oniksa. (13) Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. (14) Treća je rijeka Tigris, a teče na istok
od Ašura; četvrta je Eufrat. (15) Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. (16) Jahve, Bog,
zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, (17) ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u
koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" (18) I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao
što je on." (19) Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako
će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. (20) Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim
pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. (21) Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na
čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. (22) Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve,
Bog, ženu pa je dovede čovjeku. (23) Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom
neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" (24) Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih
dvoje jedno tijelo. (25) A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. 

Prvi čovjekov grijeh

#3Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s
jednog drveta u vrtu?" (2) Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. (3) Samo za plod stabla što je nasred
vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" (4) Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! (5) Nego,
zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." (6)
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom
mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (7) Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i
naprave sebi pregače. (8) Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i
njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. (9) Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. (10) On
odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." (11) Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si,
dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" (12) Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa
stabla pa sam jeo." (13) Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. (14) Nato
Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat
ćeš i zemlju jesti sveg života svog! (15) Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (16) A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš
rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom." (17) A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te
jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš
se od nje hraniti svega vijeka svog! (18) Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. (19) U znoju lica
svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti." (20) Svojoj
ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. (21) I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna
pa ih odjenu. (22) Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku,
ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" (23) Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz
koje je i uzet. (24) Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se
svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. 

Kajin i Abel

#4Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" (2) Poslije rodi
Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. (3) I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih
plodova. (4) A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
(5) a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. (6) I Jahve reče
Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? (7) Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je
kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." (8) Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I
našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. (9) Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam",
odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" (10) Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
(11) Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! (12) Obrađivat ćeš zemlju, ali
ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" (13) A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se
snosi. (14) Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe,
može me ubiti." (15) A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve
stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. (16) Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i
ondje se nastani. 

Kajinovo potomstvo

(17) Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. (18)
Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. (19) Lamek uzme
dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. (20) Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa
stokom. (21) Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. (22) Sila rodi Tubal-Kajina, praoca
onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. (23) Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila,
glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. (24) Ako će
Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!" 

Šet i njegovo potomstvo

(25) Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga
ubi Kajin." (26) Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino. 

Patrijarsi prije Potopa

#5Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; (2) stvorio je muško i žensko.
A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. (3) Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na
njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. (4) Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i
kćeri. (5) Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. (6) Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu
se Enoš. (7) Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (8) Šet poživje u
svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. (9) Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. (10) Po
rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (11) Enoš poživje u svemu
devet stotina i pet godina. Potom umrije. (12) Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. (13) Po rođenju
Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (14) Kenan poživje u svemu
devet stotina i deset godina. Potom umrije. (15) Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. (16) Po
rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (17) Mahalalel poživje u
svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. (18) Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se
Henok. (19) Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (20) Jered poživje u
svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. (21) Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se
Metušalah. (22) Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i
kćeri. (23) Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. (24) Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
(25) Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. (26) Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio
sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. (27) Metušalah poživje u svemu devet stotina
šezdeset i devet godina. Potom umrije. (28) Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. (29) Nadjene
mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." (30) Po
rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (31) Lamek poživje u
svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. (32) Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se
Šem, Ham i Jafet. 

2. POTOP

Pokvarenost ljudi

#6Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, (2) opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih
uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (3) Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa
neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." (4) U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi
općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (5) Vidje Jahve kako je
čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. (6) Jahve se pokaja i u
svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. (7) Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od
čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." (8) Ali je Noa našao milost u očima
Jahvinim. (9) Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. (10)
Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. 

Noa sprema lađu

(11) U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. (12) I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa
svako se biće na zemlji izopačilo - (13) reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila
opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. (14) Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s
prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. (15) A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. (16) Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na
korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. (17) Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako
biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. (18) A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u
korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. (19) A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u
korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. (20) Od ptica prema njihovim vrstama, od
životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k
tebi da preživi. (21) Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima." (22) Noa učini tako. Sve kako mu je
Bog naredio, tako je izvršio. #7Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda
mnom pravedan u ovom vremenu. (2) Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.
(3) Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. (4) Jer ću do sedam
dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."
(5) Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. (6) Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. (7) I pred
vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. (8) Od čistih životinja i od
životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, (9) uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako
je Bog naredio Noi. (10) A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 

Potop

(11) U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana,
rastvore se ustave nebeske. (12) I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. (13) Onog dana uđe u
korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; (14) oni, pa sve vrste životinja:
stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, (15) uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što
u sebi imaju dah života. (16) Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve
zatvori za njim vrata. (17) Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad
zemlje. (18) Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. (19) Vode su sve silnije navaljivale i rasle
nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. (20) Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. (21)
Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. (22) Sve što u svojim nosnicama imaše
dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. (23) Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i
ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. (24) Stotinu pedeset dana vladahu
vode zemljom. 

Prestanak potopa

#8Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
(2) Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. (3) Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon
stotinu pedeset dana vode su jenjale, (4) a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima
Ararata. (5) Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. (6)
Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; (7) ispusti gavrana, a gavran svejednako
odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. (8) Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. (9) Ali
golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati
golubicu te je unese k sebi u korablju. (10) Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. (11) Prema večeri
golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. (12) Još
počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. (13) Šest stotina prve godine Noina života, prvoga
mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. (14) A
drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 

Noa izlazi iz lađe

(15) Tada Bog reče Noi: (16) "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. (17) Sa sobom izvedi
sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na
zemlji množe!" (18) I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. (19) Sve životinje, svi
gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. (20) I podiže Noa žrtvenik Jahvi;
uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. (21) Jahve omirisa miris ugodni pa reče
u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću
ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. (22) Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime,
dani, noći nikada prestati neće." 

Blagoslov i Savez

#9Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. (2) Neka vas se boje i od vas
strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. (3)
Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. (4) Samo ne smijete jesti
mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. (5) A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake
životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. (6) Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv
čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! (7) A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" (8)
Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: (9) "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas (10)
i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim
živim stvorovima na zemlji. (11) Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti
će ikad više potop zemlju opustošiti." (12) I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih
bića što su s vama, za naraštaje buduće: (13) Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.
(14) Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, (15) spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i
vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. (16) U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i
vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." (17) I reče Bog Noi: "To neka je
znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji." 

3. OD POTOPA DO ABRAHAMA

Noa i njegovi sinovi

(18) Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. (19) Ovo su trojica Noinih
sinova i od njih se sav svijet razgranao. (20) Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. (21) Napio se vina i opio, pa se otkrio
nasred šatora. (22) Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. (23) Šem i Jafet uzmu
ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na
drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. (24) Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče: (25)
"Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!" (26) Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog,
Kanaanac nek' mu je sluga! (27) Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" (28)
Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. (29) U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije. 

Napučivanje zemlje

#10Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. (2) Sinovi su Jafetovi:
Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. (3) A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. (4) Javanovi su opet
sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. (5) Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim
zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. (6) Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i
Kanaan. (7) Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. (8) Od Kuša se rodio Nimrod, koji je
postao prvi velmoža na zemlji. (9) Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." (10)
Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. (11) Iz ove je zemlje došao Ašur.
On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah (12) i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad). (13) Od Misrajima potekli su
Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, (14) pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. (15) Od Kanaana
potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. (16) Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, (17) Hivijci, Arkijci, Sinijci, (18) Arvađani,
Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, (19) tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona
prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. (20) To su sinovi Hamovi prema svojim
plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. (21) A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu -
rodili se sinovi. (22) Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. (23) A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.
(24) Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. (25) Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova
vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. (26) Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
(27) Hadoram, Uzal, Dikla, (28) Obal, Abimael, Šeba, (29) Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. (30) Njihova se
naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. (31) To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima,
jezicima i zemljama, po svojim narodima. (32) To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se
razgranali narodi po zemlji poslije Potopa. 

Babilonska kula

#11Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. (2) Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu
se nastane. (3) Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina
im služila za žbuku. (4) Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne
raspršimo po svoj zemlji!" (5) Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. (6) Jahve reče. "Zbilja su
jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god
naume izvesti. (7) Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." (8) Tako ih Jahve rasu
odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. (9) Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i
odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. 

Rodoslovlja od Šema do Abrahama

(10) Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. (11) Po
rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (12) Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet
godina, rodi mu se Šelah. (13) Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i
kćeri. (14) Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. (15) Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri
godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. (16) Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg. (17) Po rođenju
Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (18) Kad je Pelegu bilo trideset godina,
rodi mu se Reu. (19) Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (20) Kad su
Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. (21) Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se
rodilo još sinova i kćeri. (22) Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. (23) Po rođenju Nahorovu Serug je živio
dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (24) Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. (25) Po
rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. (26) Kad je Terahu bilo
sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. (27) Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i
Haran; a Haranu se rodio Lot. (28) Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
(29) Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i
Jiske. (30) Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. (31) Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina
Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad
stignu do Harana, ondje se nastane. (32) Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu. 

II. POČECI IZABRANOG NARODA

1. POVIJEST ABRAHAMOVA

Abrahamov poziv i seoba

#12Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. (2) Velik ću narod od
tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. (3) Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." (4) Abram se zaputi kako mu je Jahve
rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. (5) Abram uze sa sobom svoju
ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju
kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (6) Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u
zemlji. (7) Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu
se objavio. (8) Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku.
Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. (9) Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. 

Abraham u Egiptu

(10) Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. (11)
Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. (12) Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je
njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. (13) Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i
da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." (14) Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.
(15) Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. (16) Abramu pođe dobro zbog nje;
steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. (17) Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim
nevoljama zbog Abramove žene Saraje. (18) I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je
ona tvoja žena? (19) Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" (20)
Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo. 

Lot se dijeli od Abrahama

#13Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. (2) Abram je bio veoma
bogat stokom, srebrom i zlatom. (3) Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, (4) do mjesta na kojem je bio
postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. (5) I Lot, koji iđaše s
Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, (6) tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo
veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. (7) Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su
zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. (8) Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira
mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! (9) Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno;
ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo." (10) Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao
kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - (11) Lot
izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. (12) Abram ostade u kanaanskoj zemlji,
dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. (13) A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami
grešnici protiv Jahve. (14) Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si
pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; (15) jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek.
(16) Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći
prebrojiti. (17) Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati." (18) Abram digne šatore i dođe pa se naseli
kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi. 

Vojna četvorice velikih kraljeva

#14Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, (2) povedoše oni
rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli,
to jest Soaru. (3) I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. (4) Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali
trinaeste godine dignu se na ustanak. (5) U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku
Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, (6) Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El
Parana, koji je uz pustinju. (7) Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i
Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. (8) Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj
Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: (9) Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima,
Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - četiri kralja protiv pet. (10) Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom,
pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. (11) Pobjednici pokupe sve blago po
Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. (12) Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa
otiđu. (13) A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio
kod hrasta Amorejske Mamre. (14) Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu
domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. (15) Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one
potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. (16) Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i
ostali svijet. 

Abraham i Melkisedek

(17) Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol,
iziđe kralj Sodome. (18) A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. (19)
Blagoslovi ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! (20) I Svevišnji Bog, što
ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. (21) Tada kralj Sodome reče Abramu: "Meni daj
ljude, a dobra uzmi sebi!" (22) Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i
zemlje, (23) da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio.
(24) Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka
uzmu svoj dio." 

Obećanje i Savez

#15Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo
velika!" (2) Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući
nasljednik Eliezer Damaščanin? (3) Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati
moj baštinik." (4) Ali mu Jahve opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." (5) Izvede
ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo."
(6) Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. (7) Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura
Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." (8) A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je
zaposjesti?" (9) Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog
golubića." (10) Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. (11) Ptice
grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. (12) Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a
onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. (13) Tada Bog reče Abramu: "Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj
zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, (14) ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim
blagom. (15) A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. (16) Oni će se ovamo vratiti za
četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." (17) Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se
zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. (18) Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom
rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: (19) Kenijce, Kenižane,
Kadmonce, (20) Hetite, Perižane, Refaimce, (21) Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce." 

Jišmaelovo rođenje

#16Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara. (2) I reče Saraja
Abramu: "Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece." Abram posluša riječ Sarajinu.
(3) Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku,
sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (4) Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s
prezirom je gledala na svoju gospodaricu. (5) Tada reče Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja!
Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i
tebi!" (6) Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!"
Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. (7) Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na
putu prema Šuru - (8) pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje
gospodarice Saraje", odgovori ona. (9) Nato joj anđeo Jahvin reče: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" (10) Još joj
reče anđeo Jahvin: "Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti." (11) Dalje joj je anđeo
Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. (12) On će biti kao divlje magare:
ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići." (13) A Jahvu
koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reče ona - "vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!" (14) Stoga se
taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda. (15) Rodi Hagara Abramu
sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. (16) Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara
rodila Jišmaela. 

Savez i obrezanje

#17Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi
putem i neporočan budi. (2) A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti." (3) Abram pade ničice dok mu Bog
govoraše dalje: (4) "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; (5) i nećeš se više zvati Abram - već
Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. (6) Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i
kraljevi će od tebe izaći. (7) Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja
ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. (8) Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao
pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog." (9) Još reče Bog Abrahamu: "A ti Savez čuvaj
moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. (10) A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji
ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. (11) Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.
(12) Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem
domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. (13) Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen
mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. (14) Muško koje se ne bi obrezalo neka se
odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." (15) Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja:
Sara će joj ime biti. (16) Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti;
kraljevi će narodima od nje poteći." (17) Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina,
zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!" (18) Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael
poživi!" (19) A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez
vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. (20) I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i
silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. (21) Ali ću držati svoj Savez s Izakom,
koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba." (22) Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. (23) Uzme
zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške
ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. (24) Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se
obrezao, (25) a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. (26) Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham
i njegov sin Jišmael; (27) i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim
bijahu obrezani. 

Abraham i tajanstveni posjetioci

#18Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. (2) Podigavši oči, opazi tri
čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju (3) pa reče:
"Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! (4) Nek' se donese malo vode: operite
noge i pod stablom otpočinite. (5) Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili."
Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" (6) Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg
brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" (7) Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga
brže zgotovi. (8) Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok
su blagovali. (9) "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. (10) Onda on reče: "Vratit ću se k tebi
kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. (11) Abraham i
Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. (12) Zato se u sebi Sara smijala i govorila:
"Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" (13) Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se
Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' (14) Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče
vrijeme trudnoće: Sara će imati sina." (15) Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on
reče: "Jesi, smijala si se!" 

Abraham posreduje za Sodomu

(16) Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. (17) Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama
što ću učiniti (18) kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? (19) Njega
sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno,
tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." (20) Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je
njihov grijeh pretežak. (21) Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." (22)
Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. (23) Nato se Abraham primače bliže i reče:
"Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? (24) Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga
poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? (25) Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini
i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" (26) "Ako nađem u gradu Sodomi
pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." (27) "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet
progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! (28) Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih
pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. (29) "Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" -
opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. (30) "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se
ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." (31) "Evo
se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti",
odgovori, "zbog dvadesetorice." (32) "Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je
slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori. (33) Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom,
ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. 

Uništenje Sodome i Lotov bijeg

#19Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u
susret. Nakloni se licem do zemlje, (2) a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge
operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu." (3) Ali ih on uporno navraćaše, i oni se
uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. (4) Još ne bijahu legli na počinak, kad
građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. (5) Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što
su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" (6) Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. (7) "Braćo
moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla! (8) Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam
izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova." (9) "Odstupi
odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše
na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. (10) Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore
vrata; (11) a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata. (12) Onda ona dvojica upitaju Lota:
"Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! (13) Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih
pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." (14) Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji
namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih
budućih zetova ispao kao da zbija šalu. (15) Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i
svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" (16) Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i
njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. (17) Kad ih
izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne
budeš zatrt!" (18) Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! (19) Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko
milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. (20) Eno
onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj
da život spasim!" (21) Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. (22) Brzo! Bježi onamo,
jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. (23) Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio
u Soar, (24) Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem (25) i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve
žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. (26) A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. (27) Sutradan u rano jutro
Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, (28) upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. (29) Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je
Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. 

Lotove kćeri

(30) Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri
živjeli su u pećini. (31) Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po
svem svijetu. (32) Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo." (33) One noći opiju oca
vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. (34) Sutradan starija reče mlađoj:
"Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati
potomstvo." (35) Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. (36) Tako
obje Lotove kćeri zanesu s ocem. (37) Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. (38) I
mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. 

Abraham i Sara u Geraru

#20Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, (2)
rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. (3) Ali Bog dođe Abimeleku
noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." (4) A nije se Abimelek k njoj
približavao. Zato reče: "Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? (5) Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je
sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio." (6) Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to učinio
čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. (7) Sada vrati čovjeku ženu
njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji." (8) Rano
ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. (9) Potom Abimelek dozva
Abrahama te mu reče: "Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj
grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. (10) Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" (11)
Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. (12) A
onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. (13) A kad me Bog udaljio od
doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat." (14) Abimelek uzme ovaca i
goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. (15) Abimelek zatim reče: "Evo, moja ti je zemlja
otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" (16) A Sari reče: "Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom
pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." (17) Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu
ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati. (18) Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku
utrobu u domu Abimelekovu. 

Izakovo rođenje, Hagara otjerana

#21Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: (2) Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u
vrijeme koje je Bog označio. (3) Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. (4) I poslije osam dana obreza
Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. (5) Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. (6) Sara
reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se." (7) Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu
će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". (8) Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise
odbijen Abraham priredi veliku gozbu. (9) Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s
njezinim sinom Izakom, (10) pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s
mojim sinom - s Izakom!" (11) To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. (12) Ali Bog reče Abrahamu:
"Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi
ovjekovječiti ime. (13) I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak." (14) Rano ujutro Abraham uze
kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po
pustinji Beer Šebe. (15) Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, (16) a sama ode i sjede nasuprot,
daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari u jecanje. (17)
Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač
dječaka u njegovoj nevolji. (18) Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod." (19) Tada joj Bog
otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. (20) Bog je bio s dječakom te je rastao i
odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. (21) Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka
dobavi ženu iz zemlje egipatske. 

Abraham i Abimelek u Beer Šebi

(22) U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što
radiš. (23) Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema
meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." (24) "Kunem se", odgovori
Abraham. (25) Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. (26) A
Abimelek reče: "Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas." (27) Abraham
uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. (28) Potom Abraham razluči napose sedam janjaca
od stada. (29) Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" (30) A on odgovori:
"Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." (31) Zato se ono mjesto nazvalo
Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. (32) Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove
vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. (33) Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve -
Boga Vječnoga. (34) Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. 

Bog kuša Abrahama

#22Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" (2) Bog nastavi:
"Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje
ću ti pokazati." (3) Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto
je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. (4) Treći dan Abraham podigne oči i
opazi mjesto izdaleka. (5) Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se
poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama". (6) Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme
kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. (7) Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" - javi se on.
"Evo kremena i drva," opet će sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" (8) "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu,
sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. (9) Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne
žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. (10) Pruži sad Abraham ruku i uzme nož
da zakolje svog sina. (11) Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. (12)
"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca
svoga." (13) Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i
prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (14) Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli:
"Na brdu Jahvina proviđanja." (15) Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put (16) i reče: "Kunem se samim sobom,
izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, (17) svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo
brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. (18) Budući
da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." (19) Zatim se Abraham vrati k svojim
slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. 

Nahorovo koljeno

(20) Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: (21) njegova prvorođenca
Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, (22) Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." (23) Betuel je bio otac Rebekin.
Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. (24) A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha,
Gahama, Tahaša i Maaku. 

Grob patrijarha

#23Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. (2) Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji
kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom. (3) Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te
prozbori sinovima Hetovim: (4) "Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako
da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." (5) A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: (6) "Gospodine, saslušaj nas! Ti si
izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba
da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." (7) Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni (8) te
im reče: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, (9)
da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj
nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje." (10) A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori
Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeću onoga grada: (11) "Ne, moj gospodine! Saslušaj
mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." (12)
Abraham se duboko nakloni mještanima, (13) a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj!
Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" (14) Efron odgovori Abrahamu: (15)
"Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju
pokojnicu!" (16) Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli
sinovi Hetovi - četiri stotine srebrnika trgovačke mjere. (17) I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana,
spilja i sva stabla što su bila na poljani - (18) prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili
u vijeću svoga grada. (19) A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas
Hebronu - u zemlji kanaanskoj. (20) Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za
sahranjivanje. 

2. POVIJEST IZAKOVA

Izak i Rebeka

#24Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. (2) Abraham prozbori svome
najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno (3) da te zakunem Jahvom,
Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, (4)
nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." (5) A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom
ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" (6) Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi
da onamo ne vodiš moga sina! (7) Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod
zakletvom obećao: 'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu
mome sinu. (8) A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne
vodi!" (9) Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. (10) Sluga opremi deset
gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. (11)
Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. (12) Onda reče: "Oh, Jahve,
Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! (13) Evo me
kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; (14) pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se
napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si
iskazao milost mome gospodaru." (15) Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke,
žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. (16) Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije
dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. (17) Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča!"
(18) "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. (19) Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i
tvojim devama da se napoje." (20) Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim
njegovim devama. (21) Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. (22) Kad
su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
narukvice, teške deset šekela. (23) Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?"
(24) Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." (25) Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u
obilju, a i mjesta za prenoćište." (26) Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi (27) i progovori: "Neka je
blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je
Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara." (28) Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.
(29) A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca. (30) Čim je vidio nosnu
viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe
onome koji je još stajao kod deva na studencu. (31) Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam
ja spremio kuću i mjesto za deve." (32) Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima
koji su ga pratili donesu vode da operu noge. (33) Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam
kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj!" (34) "Ja sam sluga Abrahamov", poče on. (35) "Jahve je uvelike blagoslovio moga
gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. (36) Sara,
žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. (37) Potom mene moj gospodar zakune
rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, (38) nego otiđi k obitelji
moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.' (39) A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne
pođe?' (40) On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k
cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. (41) Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje
zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.' (42) Danas dođoh na studenac i rekoh:
'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, (43) ja, evo,
stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - (44) i
koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' (45)
Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj
mi da se napijem!' (46) Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje
deve. (47) Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na
nos a narukvice na ruke. (48) Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji
me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. (49) A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost
mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." (50) Tada odgovore Laban i
Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. (51) Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude
ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." (52) Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni
Jahvi. (53) Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. (54)
Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome
gospodaru!" (55) A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!" (56)
On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome
gospodaru!" (57) Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" (58) Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li
poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću." (59) I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim
slugom i njegovim ljudima. (60) Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih
vrata potomci ti zaposjeli!" (61) Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga
preuze Rebeku i ode. (62) Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. (63) U predvečerje iziđe
Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. (64) Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s
deve (65) pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato
ona uze koprenu te se pokri. (66) Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. (67) Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi
za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. 

Keturini sinovi

#25Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. (2) Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka
i Šuaha. (3) A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. (4) Sinovi su Midjanovi: Efa,
Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. 

Smrt Abrahamova

(5) Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; (6) a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za
svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj. (7) Ovo je duljina Abrahamova života što ga je
proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. (8) Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi
pridružen svojim precima. (9) Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara,
nasuprot Mamri: (10) to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena
Sara. (11) Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. 

Potomci Jišmaelovi

(12) Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara. (13) A ovo su
sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, (14) Mišma,
Duma, Masa, (15) Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. (16) To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. (17) A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i
sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. (18) Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je
na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći. 

3. POVIJEST JAKOVLJEVA

Rođenje i mladost Ezava i Jakova

(19) Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. (20) Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio
Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. (21) Izak se obrati Jahvi za svoju ženu
jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. (22) No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona
uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. (23) I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u
utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." (24)
Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. (25) Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu
nadjenuše ime Ezav. (26) Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku
je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. (27) Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio
čovjek krotak i boravio je u šatorima. (28) Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova. (29)
Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. (30) Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer
sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. (31) A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" (32) Ezav reče: "Evo me
skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!" (33) Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje
prvorodstvo. (34) Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi
svoje prvorodstvo. 

Izak u Geraru i Beer Šebi

#26U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u
Geraru. (2) Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti. (3) U ovoj se zemlji nastani, ja ću
s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome
ocu Abrahamu. (4) Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve,
tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; (5) a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se
mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" (6) Tako Izak ostane u Geraru. (7) Kad su ga mještani pitali o njegovoj
ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je
lijepa." (8) Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje
svoju ženu Rebeku. (9) Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?"
Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." (10) Abimelek reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko
od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." (11) Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se
god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti." (12) Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu
stostruko. Jahve ga blagoslivljao (13) te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. (14) Stekao je stada ovaca i
goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. (15) Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca
bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. (16) Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si
postao mnogo moćniji od nas!" (17) Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. (18) Izak
opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. (19) Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale,
ondje našle bunar sa živom vodom, (20) pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru
je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. (21) A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom
Sitna. (22) Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: "Jer
nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." (23) Odande se popne u Beer Šebu. (24) Iste mu se noći ukaže Jahve
i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama,
sluge svojega." (25) Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati
bunar. (26) Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. (27) Izak
ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" (28) Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s
tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: (29) ti nama nećeš zla
nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio
nad tobom." (30) On im priredi gozbu te su jeli i pili. (31) Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od
njega odu u miru. (32) Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo
vodu." (33) On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. (34) Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme
za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. (35) One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki. 

Jakov prijevarom dobiva očev

blagoslov 

#27Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" (2)
A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. (3) Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i
ulovi mi divljači. (4) Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti
prije nego umrem." (5) Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači
svome ocu, (6) Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: (7) 'Donesi mi
divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' (8) A sad, sine
moj, poslušaj me i učini kako ti naredim. (9) Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti
ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. (10) Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."
(11) Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! (12) Možda me se moj otac
dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." (13) Ali njegova mu majka
odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!" (14) Ode on, nađe i
donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. (15) Potom Rebeka uzme najljepše
odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. (16) U kožu kozleta zamota
mu ruke i goli dio vrata. (17) Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. (18) Ode on k
ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" (19) A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj
prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." (20) Izak
upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." (21) Potom Izak
reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." (22) Jakov se primakne k svome ocu Izaku,
koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." (23) Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke
njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, (24) upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."
(25) Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je
jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. (26) Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" (27)
Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje
Jahve blagoslovi. (28) Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. (29) Narodi ti služili,
plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje;
blagoslovljen tko te blagoslivlje!" (30) Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu
- njegov brat Ezav dođe iz lova. (31) I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: "Ustani, oče moj, i
blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!" (32) A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja
sam tvoj prvorođenac Ezav!" (33) Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio?
Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati." (34) Kad je Ezav čuo riječi svoga
oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: "I mene blagoslovi, oče!" (35) A on odvrati: "Brat tvoj dođe na
prijevaru i odnese tvoj blagoslov." (36) "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario", reče Ezav. "Oduzeo mi
prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?" (37) Izak odgovori
Ezavu: "Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom
opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?" (38) Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim
blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!" Ezav jecaše na sav glas. (39) Tada otac njegov Izak progovori i reče: "Daleko od
plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. (40) Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom,
kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata." (41) Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
blagoslovio pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova." (42) Kada su Rebeki javili
te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi
mišlju kako će te ubiti. (43) Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. (44) Ostani kod njega
neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, (45) dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu
učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" 

Jakov ide Labanu

(46) Potom Rebeka reče Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su
ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!" #28Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj
uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. (2) Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi
uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. (3) A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i
brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. (4) Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako
da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" (5) Tako Izak otpremi Jakova, i on
ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. (6) Kad je Ezav vidio kako je Izak
blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: "Ne
smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", (7) i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, (8)
Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. (9) Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše,
oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. 

Jakovljev san u Betelu

(10) Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. (11) Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme
jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. (12) I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba
dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. (13) Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca
Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. (14) Tvojih će potomaka biti kao i praha na
zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. (15)
Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne
izvršim što sam ti obećao." (16) Jakov se probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"
(17) Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!" (18) Rano ujutro
Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. (19) Ono mjesto on nazva
Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. (20) Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim
idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, (21) te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. (22) A
ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu." 

Jakov dolazi u Haran

#29Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu. (2) Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala,
jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. (3) Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili,
mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. (4) "Odakle
ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. (5) "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?"
"Poznajemo", odgovore. (6) "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore. (7)
"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" (8) "Ne možemo
dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." (9) Dok je on
još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. (10) Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana,
brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga
ujaka Labana. (11) Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač. (12) Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina
oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca. (13) Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u
susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo. (14) A onda Laban reče. "Zbilja si ti
moja kost i moje meso!" 

Jakov se ženi Leom i Rahelom

Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, (15) Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava
služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" (16) A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. (17)
Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa. (18) Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju
mlađu kćer Rahelu." (19) Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" (20) Tako je Jakov
služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. (21) Poslije toga Jakov reče
Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." (22) Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi
gozbu. (23) Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj. (24) Laban dade svoju sluškinju Zilpu
svojoj kćeri Lei za sluškinju. (25) Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja
nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" (26) Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije
starije. (27) Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene."
Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. (28) Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu. (29) Laban dade
svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju. (30) Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je
služio Labana još sedam godina. 

Jakovljeva djeca

(31) Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. (32) Lea zače i rodi sina; nadjenu
mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti." (33)
Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. (34) Opet
zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. (35) A kad je
još jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati. 

Jakovljeve žene

#30Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!"
(2) Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" (3) A ona odgovori: "Evo
moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." (4) Dade mu dakle
svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj. (5) Bilha zače te Jakovu rodi sina. (6) Tada Rahela reče: "Jahve mi je
dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. (7) Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi
Jakovu drugoga sina. (8) Tada Rahela reče: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime
Naftali. (9) A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. (10) I kad je Leina
sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, (11) Lea uskliknu: "Koje sreće!" Tako mu nadjenu ime Gad. (12) Leina sluškinja Zilpa rodi
Jakovu i drugog sina, (13) i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer. (14)
Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče
Lei: "Daj mi od ljubavčica svoga sina!" (15) A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od
mene uzmeš i ljubavčice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog
sina." (16) Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: "Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za
ljubavčice moga sina." One je noći on s njom ležao. (17) Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina. (18) Onda Lea
reče: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. (19) Lea
opet zače i rodi Jakovu šestoga sina. (20) Onda Lea reče: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati
darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. (21) Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina. (22) Uto
se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. (23) Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!" (24)
Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" 

Jakovljevo bogatstvo

(25) Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavičaj! (26) Daj mi moje žene za koje sam
te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio." (27) A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi
prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." (28) I nadoda: "Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti." (29) On
mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. (30) Malenkost što si je
imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A
sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." (31) On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi
učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado. (32) Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku
garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća! (33) A ubuduće kad budeš svojim očima
provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena
ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" (34) Laban reče: "Dobro, neka bude kako
si kazao." (35) Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala
bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. (36) I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za
koja tri dana hoda. (37) A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši
bjeliku na mladicama. (38) Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila
kad je na vodu dolazila, (39) to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće. (40) Tako je i
ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se
namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. (41) Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila,
Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem. (42) Ali ga pred kržljavu marvu nije
stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. (43) Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu
stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad. 

Jakov bježi iz Harana

#31Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem
ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." (2) A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. (3) Tada
Jahve reče Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!" (4) Jakov onda pozove Rahelu i Leu u
polje, k svome stadu, (5) pa im reče: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa
mnom je bio. (6) I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; (7) pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi
je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. (8) Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za
naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaću', onda bi cijelo stado mladilo
prugaste. (9) Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. (10) Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano
vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. (11) Još u snu anđeo Božji mene
zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. (12) A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i
šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio. (13) Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i
gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!'" (14) Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još
imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu? (15) Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? TÓa on je nas prodao, a onda
je pojeo novac što ga je za nas dobio! (16) Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši
sve što ti je Bog rekao!" (17) Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; (18) pred sobom potjera sve svoje blago,
sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
(19) Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. (20) Jakov
zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. (21) I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat
i upravi put prema brdu Gileadu. 

Laban u potjeri za Jakovom

(22) Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. (23) On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u
potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. (24) Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi
da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" (25) Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na
Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. (26) Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi
kćeri kao zarobljenice na maču? (27) Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s
veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. (28) Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
(29) U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni
dobro ni zlo!' (30) Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" (31) Jakov
odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri. (32) A kumire svoje u koga nađeš, onaj
neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (33)
Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u
šator Rahelin. (34) A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po
svemu šatoru, ali ih ne nađe. (35) Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati
jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. (36) Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s
Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? (37) Eto si
premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka
oni budu suci među nama dvojicom. (38) Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu
se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (39) Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak
nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. (40) Često sam danju skapavao od žeđi, a
obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. (41) Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam
ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. (42) Da sa mnom nije
bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih
ruku te je sinoć dosudio." 

Ugovor između Labana i Jakova

(43) Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je.
Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile? (44) Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako
da bude svjedok između mene i tebe." (45) Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, (46) a onda reče svojim
ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. (47) Laban je nazva "Jegar
sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". (48) Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!"
Stoga je nazvana Gal-ed, (49) ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo
gledali. (50) Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne
bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe." (51) Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje
je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: (52) ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te
iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. (53) Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!"
Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. (54) Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da
blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici. #32Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih
blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. (2) Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji. (3)
Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. 

Jakovljeve pripreme za susret

s Ezavom 

(4) Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (5) i naloži im: "Ovako ćete
reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. (6) Stekao
sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'" (7)
Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka." (8)
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. (9) Računao je:
ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. (10) Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga
Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' (11) Nisam
vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj
Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. (12) Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao
doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. (13) Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput
pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'" (14) Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci,
pripravi dar svome bratu Ezavu: (15) dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; (16) trideset deva
dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. (17) Stado po stado preda
svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!" (18) A prvom izda naredbu
rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?' (19) odgovori: 'Tvoga sluge
Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" (20) Tako je naredio i drugome, pa trećemu i
svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. (21) Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je
za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti." (22)
Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu. 

Borba s Bogom

(23) One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
(24) Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. (25) Jakov ostane sam. I neki se čovjek
rvao s njim dok nije zora svanula. (26) Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk
iščašio dok su se rvali. (27) Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."
(28) Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." (29) Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si
se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (30) Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje
me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. (31) Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice,
i na životu ostadoh." (32) Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. (33) Zato Izraelci do
današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u
kukovnoj tetivi. 

Susret Jakova i Ezava

#33Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i
dvije sluškinje; (2) postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. (3) Sam prođe
naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu. (4) Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu
oko vrata, poljubi ga i zaplaka. (5) Onda podiže oči i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca
kojom je Bog obdario tvoga slugu." (6) Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. (7) Naprijed
stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. (8) Ezav
upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naći naklonost svoga gospodara." (9) Ezav odgovori:
"Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." (10) A Jakov reče: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u
tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. (11) Zato prihvati moj
dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. (12) "Pođimo na
put", reče Ezav, "i ja ću s tobom putovati." (13) Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi
se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. (14) Neka moj
gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome
gospodaru u Seir." (15) Onda reče Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Čemu
to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!" (16) Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, (17) dok je
Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. (18)
Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred
gradom. (19) A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. (20)
Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov". 

Osramoćena Dina

#34Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. (2) Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora,
poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. (3) Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku
zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce. (4) Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" (5)
Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije
poduzimao ništa dok oni ne dođu. (6) Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, (7) upravo kad su
se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s
Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. (8) Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom
zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! (9) Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! (10)
Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!" (11)
Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite. (12) Tražite od
mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu." (13) Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i
njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu - (14) te im rekoše: "Ne možemo pristati
da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. (15) Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi,
ako obrežete sve svoje Knjiga Izlaska

I. OSLOBOĐENJE IZ EGIPTA

1. IZRAEL U EGIPTU

Nevolje Hebreja u Egiptu

#1Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: (2) Ruben, Šimun, Levi i Juda; (3)
Jisakar, Zebulun i Benjamin; (4) Dan i Naftali; Gad i Ašer. (5) U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip
je već bio u Egiptu. (6) I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. (7) Ali su Izraelci bili rodni, namnožili
se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. (8) Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. (9) I reče on svome
puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. (10) Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im
porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." (11) I postaviše
nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. (12) Ali što
su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. (13) I Egipćani se
okrutno obore na Izraelce. (14) Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim
poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. (15) Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih
jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: (16) "Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba
kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. (17) Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako
im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. (18) Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne:
"Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?" (19) Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske
žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode." (20) Bog je to babicama za dobro primio. Narod se
množio i silno porastao. (21) A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. (22) Onda faraon izda naredbu
svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu." 

2. MOJSIJEVA MLADOST I POZIV

Rođenje Mojsijevo

#2Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. (2) Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan,
krila ga je tri mjeseca. (3) Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i
paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. (4) Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti. (5)
Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa
pošalje sluškinju da je donese. (6) Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit će
to hebrejsko dijete", reče. (7) Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: "Hoćeš li da ti potražim dojilju među
Hebrejkama da ti dijete doji?" (8) "Idi!" - odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. (9) "Uzmi
ovo dijete", rekne joj faraonova kći, "i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. (10) Kad je
dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reče, "iz vode izvadila".

Mojsije bježi u zemlju Midjan

(11) Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin
tuče jednoga Hebrejca - brata njegova. (12) Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u
pijesak. (13) Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tučeš svoga druga?" - rekne napadaču. (14)
Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?" Mojsije se
uplaši pa će u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." (15) Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od
faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. (16) Midjanski je svećenik imao sedam kćeri.
Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. (17) Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane,
obrani ih i stado im napoji. (18) Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" (19)
One odgovore: "Neki Egipćanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji." (20) "Gdje je?" - zapita on
svoje kćeri. "Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed." (21) Mojsije pristane da ostane kod toga čovjeka. On
oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. (22) A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reče, "stranac u tuđoj
zemlji". 

Bog poziva Mojsija za vođu

hebrejskom narodu 

(23) Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred
ropstva uzlazio je k Bogu. (24) Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
(25) I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih. 

Gorući grm

#3Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda
Božjega. (2) Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne
izgara. (3) "Hajde da priđem, " reče Mojsije, "i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." (4) Kad je Jahve vidio
kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. (5) "Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj
obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (6) Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov,
Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 

Poziv Mojsijev

(7) "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove.
(8) Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče
med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. (9) Vapaji sinova Izraelovih
dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. (10) Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce,
iz Egipta." (11) "Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" (12) "Ja ću biti s
tobom", nastavi. "I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome
brdu." 

Bog objavljuje svoje ime

(13) Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju:
'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?" (14) "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži
Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." (15) Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca,
Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do
koljena." 

Mojsijevo poslanje

(16) "Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i
rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. (17) Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju
Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teče med i mlijeko!' (18) Oni će te
poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas
da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' (19) Znam ja da vas egipatski kralj neće
pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. (20) Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću
ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti. (21) Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, nećete
poći praznih ruku. (22) Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće.
To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane." 

Čudesni znaci Mojsijeva poslanstva

#4Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" (2) "Što ti je to u ruci?"
- zapita ga Jahve. "Štap", odgovori. (3) "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u
zmiju. Mojsije pred njom uzmače. (4) Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za
rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. (5) "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov,
Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." (6) Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je
izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. (7) "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad
ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. (8) "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja,
povjerovat će poruci drugoga znamenja. (9) A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i
prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti." 

Aron - tumač Mojsijev

(10) "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi.
Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." (11) "Tko je dao čovjeku usta?" - reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko
li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! (12) Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što
ćeš govoriti." (13) "Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!" (14) Razljuti se Jahve na Mojsija i
reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u
srcu. (15) Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici
što ćete raditi. (16) Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.
(17) Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja." 

Mojsijev povratak u Egipat

(18) Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: "Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu."
"Pođi u miru!" - reče Jitro Mojsiju. (19) I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili
tvoj život." (20) Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji
štap. (21) Jahve opet reče Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao
moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode. (22) Tada reci faraonu: 'Ovako kaže
Jahve: Izrael je moj prvorođenac. (23) Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja
ću ubiti tvoga prvorođenca.'" 

Obrezanje Mojsijeva sina

(24) Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije. (25) Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza
svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reče. (26) I Jahve ga pusti. Ona je to zbog
obrezanja rekla "krvav muž". 

Susret s Aronom

(27) Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu.
Poljubi ga. (28) Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini. (29) Sad
odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. (30) Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
znamenja naočigled naroda. (31) Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade,
popadaše ničice i pokloniše se. 

Prvi susret s faraonom

#5Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju čast
slavi svetkovinu.'" (2) "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću
pustiti Izraelce." (3) "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo
žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem." (4) Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone,
zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. (5) Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi
biste ih od posla odvratili?" 

Nove nevolje Hebreja

(6) Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: (7) "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada.
Neka idu sami i sebi je skupljaju. (8) A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je!
Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' (9) Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju
pažnje klevetama!" (10) Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poručuje faraon: 'Neću
vam više nabavljati slame. (11) Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.'"
(12) Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. (13) A nadglednici ih gonili: "Morate
svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." (14) A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu
postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?" 

Žalbe hebrejskih bilježnika

(15) Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? (16) Tvoje sluge više ne
dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" (17) "Lijenčine ste vi!
Lijenčine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' (18) Nosite se na posao! Slama vam se
neće davati, ali morate praviti određene količine opeke." 

Narod okrivljuje Mojsija i Arona

(19) Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!" (20) Otišavši od
faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. (21) "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste
nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju." (22) Mojsije se vrati Jahvi i reče: "Zašto,
Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? (23) Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje
ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod." 

Novo obećanje oslobođenja

#6Jahve reče Mojsiju: "Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom
sam će ih iz svoje zemlje istjerati." (2) Još reče Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve. (3) Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se
kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom - Jahve. (4) I sklopio sam svoj Savez s njima da ću im dati
kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. (5) A sada, pošto sam čuo uzdisaje Izraelaca koje Egipćani drže u
ropstvu, sjetih se svoga Saveza. (6) Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga
Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. (7)
Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake.
(8) Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja,
Jahve." (9) Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. (10) Onda
Jahve reče Mojsiju: (11) "Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje." (12) Mojsije prozbori
Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!" (13) Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i
slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 

Mojsijevo i Aronovo rodoslovlje

(14) Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvorođenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji
potekle od Rubena. (15) A sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od
Šimuna. (16) Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam
godina. (17) Sinovi su Geršonovi: Libni i Šimi sa svojim obiteljima. (18) Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.
Kehat je živio sto trideset i tri godine. (19) Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima.
(20) Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je živio sto trideset i sedam godina.
(21) Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. (22) A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri. (23) Aron se oženi
Elišebom, kćerkom Aminadabovom, a sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. (24)
Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. (25) Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom
kćeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. (26) To je onaj Aron i Mojsije kojima
je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim četama. (27) To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili
faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 

Nastavak izvještaja o Mojsijevu

poslanju 

(28) U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, (29) rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona,
egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem." (30) Mojsije se pred Jahvom ispričavao: "Spor sam ja u govoru. Kako će me
faraon poslušati?" #7Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj
prorok. (2) Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. (3)
Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. (4) Kako vas faraon neće poslušati,
ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. (5)
Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve." (6)
Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše. (7) Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i
tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. 

3. ČUDESNI ZNACI PRED OKORJELIM
FARAONOM

Štap pretvoren u zmiju

(8) Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: (9) "Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj
štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju." (10) Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve
naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. (11) Zovne faraon mudrace i vračare.
I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto: (12) svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap
proguta njihove štapove. (13) Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 

Voda pretvorena u krv

(14) Tada Jahve reče Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. (15) Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k
vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. (16) Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao
me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. (17) Ovako Jahve
poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u
krv. (18) Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.'" (19) Još Jahve reče
Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih
jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i kamenim
posudama." (20) Mojsije i Aron učiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih
službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. (21) Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako
da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. (22) Ali egipatski vračari svojim vračanjem
učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. (23) Faraon se
okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu. (24) Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode jer nisu
mogli piti vode iz Rijeke. 

Žabe

(25) Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, (26) opet Jahve reče Mojsiju: "Pođi k faraonu i reci mu: